fbpx

Novija historija u Bošnjaka prepuna je tragičnih ličnosti čija bi sudbina trebala rasvijetliti karakter dešavanja i okolnosti u kojima smo se periodično teško snalazili. Pri tom se i danas, svako malo, Bošnjacima kao pečat krivnje pod nos gurka ova ili ona ideološka lutalica, intelektualac u usponu ili, pak, od naroda izabrani nesretnik kojem se o pleća tovarilo previše bremena u teška vremena. Iz današnje perspektive, sudeći po već pomalo napornim nametanjem tema o jednim te istim historijskim ličnostima, moglo bi se reći kako Bošnjacima, nažalost, historija počinje tamo negdje 1945. godine. Uglavnom, nije nam baš bolja strana

Knjiga koja je nastajala u rasponu dužem od dvadeset godina, od prvog autorovog susreta s grandioznim djelom perzijskog klasika, nesumnjivo će predstavljati osnovu za svaki iole ozbiljan naučni rad o Hafizu u Bosni i Hercegovini, ali i šire

Obuka iz vlasuljarstva proistekla je iz akcije šišanja i prikupljanja kose organizirane 15. februara prošle godine, na Međunarodni dan djece oboljele od raka. Udruženje “Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH” željelo je da se na taj dan prikupi što više kose kako bi se ona mogla iskoristiti za izradu perika koje bi bile poklonjene djeci koja su izgubila kosu uslijed raznih oboljenja. Projekt je dobio naziv “Moja kosa, tvoja kosa”

Sve izgleda kao dobro koordinirana akcija. Dok Dodik na čestim konferencijama za medije, koje slijede nakon čestih beogradskih susreta s Vučićem, izgovara najteže kvalifikacije, u smislu da BiH ne može opstati, Vučić je uvijek pored njega, i to zadovoljno i nijemo promatra. Ili, dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor

Otkriće Göbekli Tepa, mjesta koje je UNESCO uvrstio na privremenu Listu svjetske kulturne baštine, dovelo je u pitanje dosadašnja saznanja o prahistorijskim vremenima. Kada je 1994. godine Nijemac Klaus Schmidt u Turskoj otkrio ovo drevno svetište, barem dvostruko starije od bilo čega sličnog na svijetu, čak 7.000 godina starije od Stonehengea ili 5.500 od prvih gradova u Mezopotamiji, svi su bili u šoku. Kompleksne isklesane obredne stijene sa slikama životinja potječu iz 9000. godine pr. n. e., dakle iz vremena prije nego što su ljudi počeli obrađivati zemlju. Do otkrića je smatrano kako su samo naprednije civilizacije gradile takva monumentalna svetišta, odnosno kako su se pojavila tek s pojavom agrikulture

Da bi bila iole uspješna, urbana ljevica mora privući i kooptirati dio širih masa ma koliko ih ne podnosila i ma koliko ih se gnušala na klasnoj osnovi. Radi toga, u gradovima djeluje podstrekujući strah “finih” starosjedilaca od “prodornih” došljaka, šireći iste predrasude i stereotipe koje i sama gaji, a šire djeluje insistirajući na identitetarnim pitanjima i specifičnoj jugonostalgiji. Zanimljivo je da je svojevrsni urbani fašizam obilježje ne starosjedilaca ili starih gradskih porodica nego prve generacije građana, potomaka doseljene komunističke nomenklature, a današnjih velikih urbanoida, što je upravo sloj kojem ogromnom većinom pripadaju ovdašnji prominentni ljevičari i njihovi simpatizeri

Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideologija anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desničarsko-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Prije svega, tekst je napisan sa željom da se iskustvo jedne porodice i jednog njezinog člana (Sejde Bajrektarevića), koji je jedna od žrtava, ali činjenično i moj direktan predak (did), objasni i pokuša razumjeti

Originalni naslov: “Never Leave Me” Režija i scenarij: Aida Begić Uloge: Isa Damlakhi, Ahmad Husrom, Motaz Faez Basha, Carole Abboud, Tuka Na’al Produkcija: Beşir Derneği i “Film House” (Seyyid Muhammed, Emin Elhuseyni, Aida Begić, Adis Đapo) Direktor fotografije: Erol Zubčević Montaža: Redžinald Šimek Kostim: Sanja Džeba Premijera: Antalya Film Festival

Da je CHP-ovska politika slična igranju fudbala na male goliće (namjerni pleonazam) na terenu ograničenog suvereniteta i tutorskog sistema, u kojem se osjeća zaštićenim, jasno je svakom ko je ispratio bar jednu predizbornu kampanju, a možda je dovoljno i samo odgledati jednu sjednicu Parlamenta Turske