fbpx

Važno je imati na umu to da je bosanska država u srednjem vijeku učestalo mijenjala svoje granice. Zbog toga se dio materijalnih ostataka danas nalazi na području susjednih zemalja. Pored toga, bitno je naglasiti kako je praksa izrade i podizanja stećaka prakticirana i u pograničnim dijelovima susjednih zemalja, odnosno na prostorima koji nisu ulazili u sastav srednjovjekovne bosanske države. Stećci su kroz naučne pristupe u evropskim i svjetskim okvirima neosporno prepoznati kao baština srednjovjekovne Bosne”

Svaka mjesna zajednica u Republici Srpskoj, svaka općina, vatrogasci, policija, osnovne škole... imaju svoju krsnu slavu. To za Kazaza nije teokratija, njemu je opsesija samo i isključivo Izetbegović i SDA.

Nakon što predsjednik HDZ-a Dragan Čović u pregovorima o izmjenama Izbornog zakona ništa od toga nije dobio, ponovo se okrenuo svom partneru Miloradu Dodiku najavivši plan B. U planu B prva tačka jeste partnerstvo s Miloradom Dodikom, što u principu podrazumijeva rušenje države, međusobno pomaganje da obojica sebi otkinu po komad Bosne i Hercegovine. Zapravo, nije to nikakav Čovićev plan B, nego je Dodikov plan A.

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

“Pozicija Hrvata svugdje u Federaciji BiH je, jamčim, dobra i barem je pet puta bolja nego što o njoj govore oni koji ju kapitaliziraju i koji lagodno žive na tu stigmu položaja hrvatskog naroda u BiH. Ono što je sigurno jasno jeste da Hrvati u Republici Srpskoj ne žive, oni više i ne odlaze u Hrvatsku kao nekakvu maticu, oni odlaze u treće zemlje, odlaze profesori, ljekari, pravnici i rade neke najteže poslove po Zapadnoj Europi. To stanje najbolje oslikava činjenica da biskupa Komaricu brane Bošnjaci u Republici Srpskoj dok zvanična hrvatska politika šuti”

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice

Kako se onda u bh. fudbalu može desiti da nakon tog roka u jednoj do ranijih sezona predsjednik Čelika moli sve kojima je ovaj klub u srcu da se skupi potreban novac za podmirenje obaveza prema pojedinim igračima? Kako se moglo desiti da javno predsjednik Slobode izjavi kako je “klub prevaren, ali da će izmiriti obaveze”, isto tako nakon zadanog roka?