Našli smo brzo prijevoz do Galipolja, mjesta na kojem su se britanske ekspedicione trupe iskrcale 1915. godine s namjerom da zauzmu Istanbul i probiju morski put ka Rusiji, kojoj je trebala vojna pomoć. Čim smo nogom kročili na tlo, osjetila se zlokobna atmosfera. Pola miliona ljudi stradalo je u borbi za tih nekoliko kvadratnih kilometara. Na sve strane štrcale su ljudske kosti, zelenile su se bakarne čahure
Ono što znamo jeste tako mali čun u beskraju našeg neznanja kojim prolazimo, u kojem živimo i u kojem tek ponekad, za sretnih trenutaka oslobođenja, prepoznajemo nešto i od onog što nosimo u sebi, kao pitanje i odgovor istovremeno
Krajnje je neumjesno i nedopustivo porediti masakr na tuzlanskoj Kapiji, gdje je 25. maja 1995. godine ubijena 71 mlada osoba, a ranjeno preko 230 građana Tuzle i okoline, s bilo kakvim kriminalnim radnjama ili u svrhe političkih prepucavanja, poručuje Edin Hurić, predsjednik Udruženja “25. maj '95. Kapija”. Reakcija je ovo na saopćenje Sindikata Rudnika mrkog uglja (RMU) Banovići d.d. Banovići, u kojem se na početku navodi da se “najoštrije osuđuje teroristički čin napada na ugostiteljski objekat 'QM' u Banovićima 17. februara 2018. godine čiji se izvršioci i nalogodavci u potpunosti mogu izjednačiti sa izvršiocima i nalogodavcima 'ubistva mladosti' na tuzlanskoj Kapiji”
Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!
Februarska ofanziva 1994. godine ostala je među Krajišnicima poznata kao najveća agresorska kampanja na području tadašnjeg Okruga Bihać. Nedugo po otpočinjanju neprijateljske ofanzive, u najtežim trenucima koje su preživljavale jedinice 5. korpusa, najveći izdajnik bošnjačkog naroda Fikret Abdić sa svojim pristašama staje na stranu četnika. Nije se obazirao na proteste oko 1.000 građana Velike Kladuše koji su tražili da se pomogne napadnutom dijelu Bihaćkog okruga. Štaviše, izdajnik ne samo da nije pomogao svoje sugrađane nego je sa svojim zaglupljenim pristašama silovito napao na linije odbrane 5. korpusa u okolini Todorova
Na četrdesetak kilometara od Pečuja, u gradiću Šikloš, nalazi se džamija čiji je graditelj sredinom 16. stoljeća bio bosanski sandžak-beg i osmanski zapovjednik Bali-beg Malkoč. Nakon opsežne rekonstrukcije u kojoj su učestvovali Vlada Republike Turske i gradska uprava, Šikloš je za realizaciju ovog projekta (1993. godine) dobio nagradu “Europa Nostra” za očuvanje kulturnog naslijeđa. U ovoj džamiji danas molitvu obavlja tridesetak muslimana, među kojima ima i Bošnjaka
Ko je ove ljude uvjerio da je u bilo čijem interesu, osim u interesu neprijatelja države i naroda, onemogućavanje kretanje svojih sugrađana i ugrožavanje njihovih života, kao i života njihove djece, tako što će ih primorati da se satima mrznu na cestama na nezapamćenim minusima? Zašto su sebi dopustili da ih se ovako iskoristi i izmanipulira i na kraju krajeva diskreditira u očima vlastitih porodica, komšija, sugrađana i naroda?
Ko je uopće organizator i vođa ovih protesta? Kome je palo na pamet zaprečivati put građanima, među kojima su i deseci hiljada bivših boraca Armije RBiH? Kome odgovara pritisak koji je javnost prije nego što je u Sarajevu i Zenici normalizirano kretanje počela praviti prema vlasti i policiji, a koji je mogao rezultirati razbijanjem barikada i sukobom države s onima koji su je odbranili? Kome to odgovara stanje koje lahko može postati uvod u međubošnjački sukob?
Jer, kada se slegne prašina dignuta prejakim riječima, kratkoročnim dnevnopolitičkim borbenim pokličima, u svakom kutku Bosne i Hercegovine i dalje će živjeti njezini građani koji, bez obzira na razlike, dijele iste ili slične vrijednosti, baš one koje su u njezine temelje utkane, a potvrđene referendumom o nezavisnosti čiju obljetnicu obilježavamo.
Prije 26 godina, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana. Na referendum je izašlo oko 64% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih 99,44%. Mnogi su bh. Srbi, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirali referendum. BiH je proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina postala je 22. maja 1992. godine članica Ujedinjenih naroda
