fbpx

Moja priča ide ovako. Rahmetli otac bio je zagriženi pitar. Tada je to značilo fiksni identitet, plemensku lojalnost, dubinski osjećaj pripadnosti, fantastične legende, epsko suparništvo sa Željom, društvenu solidarnost, pa čak i određeno intelektualno zadovoljstvo. Pripadao je onoj generaciji sarajevske komunističke mladeži koja se identificirala sa Safetom Sušićem, čaršijom, bosanskom tradicijom u najširem smislu riječi, Olimpijadom, novom sarajevskom urbanošću; generaciji koja je u lokalnom fudbalu vidjela ozbiljnu stvar

Ako smo turisti u nekoj stranoj zemlji zadivljuju nas i privlače historijske znamenitosti, dok one vlastite zapostavljamo ili uopće nismo upoznati s njihovim postojanjem. Pored jedne takve, koja u sebi nosi veliki turistički potencijal, prolazimo gotovo svaki dan. Firuz-begov hamam nalazi se usred Sarajeva i predstavlja bogatstvo koje je promaklo našoj pažnji

Čini mi se kako u miru svakodnevno doživljavamo velike poraze. Rijetkost je da je neko uspio obezvrijediti sam sebe koliko smo mi u tome uspjeli. To je vjerojatno i jedan od razloga zbog čega danas, koliko god to bilo nepotpuno i pogrešno, o našoj prošlost ubjedljivije govore oni koji su stali uz nas negoli mi sami!

Malim djelićem evropskog novca, koji se ne vraća u evropske hazne, može se kupiti značajan broj „bosanskohercegovačkih intelektualaca“, „analitičara“, „buntovnika s razlogom i bez razloga“ itd. Evropa je davno skužila da oni ionako ne traže previše. Najvećem broju odgovara uobičajena suma „svatovskih kićenja“

Kada su prije nekoliko godina vidjeli da njihova fabrika tone u gubicima, sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli su stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i počeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan do kraja aprila ove godine. Tada je bh. kompanija “Bingo” ponudila da kupi “Ditu” za 7,7 miliona KM. Put do ove opcije bio je dug, a ponekad se činio i besmislenim

Pogledamo li prosječne plaće za određene djelatnosti, bit će nam jasno koliko je cijenjen rad. Recimo, čovjek koji vam toči gorivo na benzinskoj pumpi ima plaću 600 maraka, konobar koji vam donosi kahvu 550 maraka, kuhar u restoranu 660, kasirka u marketu 536, šivač u tekstilnoj industriji 468, radnik u proizvodnji 557, radnik na pakiranju proizvoda 563, čistač 549, mesar 630, stolar 610, radnik u proizvodnji namještaja 618, operater na mašinama 554, građevinski radnik 545 maraka itd.

Rano ujutru, 30. aprila 1992. godine kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazi vozilo i iz njega preko megafona, upozoravaju građane da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Preko megafona se pozivanju građani da u 6 sati ujutro uključe lokalni Radio Prijedor gdje mogu čuti zvanično saopštenje. Spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopštenje: