fbpx

Knjiga Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine autora Aladina Husića bavi se hodočašćem u Meku kao jednom od temeljnih odrednica islamske duhovnosti čiji se kontinuitet može pratiti na bosanskohercegovačkom prostoru još od 16. stoljeća. Za potrebe ove studije, Husić je koristio značajna istraživanja Mehmeda Mujezinovića i Hivzije Hasandedića, ali i arhivsku građu iz Ankare, Istanbula, Dubrovnika, Venecije i Sarajeva. Također, autor se nije ograničio na određene pisane forme već na sve dostupne izvore koji bi mogli biti od koristi za temu, bilo da se radi o putopisu, administrativnim dokumentima ili epitafima. Ova vrijedna studija prva je te vrste koja se bavi fenomenom kontinuiranog hodočašća iz Bosne i Hercegovine u sveti harem, a podaci do kojih je došao Husić predstavljaju značajan iskorak u proučavanju ove teme

U potpunoj ostrašćenosti nastoji se izvesti “ključni” zaključak da Neum nikako nije bosanskohercegovački teritorij. Ma kakav izlaz na more, kakva luka, kakvi bakrači?! Odriče se bilo kakva pomisao da je taj gradić u vezi s Bosnom i Hercegovinom i njenim narodima. Na koncu, prispodobljava se ekskluzivno pravo da niko drugi sem Hrvata tamo ne smije isticati svoja vjerska prava, da je nemoguće u sredini gdje su oni većinski drugima i pomisliti na gradnju vjerskog objekta i organizaciju vjerskog života.

Kako su i na koji način “stiješnjeni” današnji neokomunisti, baš i nije najjasnije, pogotovo kada, primijetili smo ovih dana, podržani od opozicijskih stranaka i medija, imaju i slobodu i pravo prijetnjama i nasiljem nesankcionirano gušiti slobodu govora neistomišljenika i pojedinaca, navodnih pripadnika “režima”. Neće li biti da je ta umišljena klaustrofobija koju osjećaju ustvari jed, ogorčenje i žal tzv. sekularne, anacionalne i antinacionalne crvene buržoazije (i njenih ideoloških potomaka), koja je navikla da kao avangarda vlada nad “primitivnim zaostalim masama” i koja je, dolaskom demokratije i višepartijskog sistema, izgubila tu nasljednu privilegiju

Lijepo smo ga ogasulili, ja sam polijevao (kao i uvijek), a hadžija Fudo i Zaim su ga nasapunjali i u čaršafe zavili. Samo sam bio izašao u ostavu (naslonjenu na gasulhanu) da donesem miris i, kad se vratih, u gasulhani ne zatekoh Zaima, već onog mejta kako mi nešto mrmlja

Iza svjetski priznatih gostiju, kvalitetnih filmova iz svih krajeva svijeta i neprekidne zabave koja traje tokom čitavih noći krije se tamni rudnik bez crvenog tepiha, blještavila, glamura, u kojem ljudi “kopaju”, “buše” i “ginu” kako bi SFF i Sarajevo nastavili živjeti. Ipak, čini se da i oni posustaju i, ako želimo da SFF opstane ovakav kakvog ga pamtimo i da postane još bolji, svi moramo pomoći, svi koji volimo ovaj grad

U napadu na selo Krnjeuša u ljeto 1941. godine učestvovalo je oko 1.000 ustanika. Tačan broj ubijenih nije utvrđen do danas. Prema istraživanjima Josipa Jurjevića i Ane Došen, čiji su članovi porodica ubijeni u ustanku, došli su do brojke od 240 ubijenih. Među njima, 35 djece do sedam godina, 14 djece od osam do 12 godina i 72 žene

Jedno od obilježja tranzicijskih društava jeste i to da se pojavljuju kompanije koje privatiziraju državni kapital, a onda firme unište, raskrčme, izvuku ono što vrijedi, a ostalo ostave da propada. “AS Group” radi suprotno. Već deset godina “AS Group” aktivizira posrnula preduzeća, pokreće ih, spašava radna mjesta i razvija brendove. “Preduvjet za naš uspjeh bilo je slobodno tržište. Volio bih kada bi više ljudi bilo svjesno svojih mogućnosti u sistemu u kojem živimo. Svi imamo podjednake šanse da uspijemo, i zaista je tako. Mi smo počeli s granapom, a samo dvije decenije poslije u poziciji smo da zapošljavamo na hiljade ljudi direktno i na desetke hiljada ljudi indirektno”

Ima li Američka ambasada moralno pravo izražavati svoje duboko razočarenje što je škola u Dobroševićima nazvana po “kontroverznom” Mustafi Busuladžiću ako znamo da u Sjedinjenim Američkim Državama postoje najmanje četiri biste četničkog generala Draže Mihailovića, da je o njemu Twentieth Century Fox 1943. godine snimio film Chetniks! The Fighting Guerrillas, da se njega “glorificiralo” na naslovnoj stranici časopisa Time, da mu je američki predsjednik Truman 1948. godine posthumno dodijelio “Orden za zasluge” i da se nijedna američka administracija od toga nije ogradila, štaviše, omogućeno je nesmetano djelovanje četničkog pokreta u SAD-u od Drugog svjetskog rata do danas

Na desetine akcija i milione eura potrošili su vlasti i građani Barcelone za pomoć Sarajevu. Tragedija Bosanaca i Hercegovaca bila je i njihova tragedija. Barcelona je grad koji je formirao 11. gradski distrikt nazvan Distrikt Sarajevo. Tokom ratnih godina građani Barcelone sakupljali su novac i humanitarnu pomoć za Sarajevo. Svakog ponedjeljka u 20 sati ispred Gradske vijećnice okupljali su se i minutom šutnje protestirali protiv opsade glavnog grada BiH