Kada bi Malik okupio svoje društvo, natočivši im pokoju čašicu, djevojčica bi prišla stolu i prosula alkohol. “Dijete k’o dijete”, izvlačio bi se pred prijateljima. No, kako se to ponovilo nekoliko puta, odlučio je iskušati kćerkicu te, umjesto alkohola, u flašu nasu vode. Djevojčica tog dana nije ni pogledala ka hastalu. “Man jarabi, šta je ovo?”, pitao se Malik
Stajalište Dragana Čovića, najodgovornijeg među trojicom, koji bi lakonski dio ingerencija vlastite države velikodušno podario drugoj, ima samo jedno ime – veleizdaja. Zakletvu da će služiti interesima BiH dao je u Sarajevu, a ne u Beogradu ili u Zagrebu
Pokušavam objasniti sebi zašto u kolokvijalnom govoru ne postoji rečenica: JEST, AL’ NA SATURNU, ili bar: JEST, AL’ NA MJESECU, i odmah sebi odgovaram da su za iskren govor, onaj narodni, važnije oči negoli preuzete priče ili da je, kao što se to često događa, i u jeziku najdalje ono što je zapravo bliže
Kao glavni razlog za odbijanje finansiranja, javne ustanove kulture navode subjektivnost nadležnog ministarstva pri izboru programa i projekata. Ne izostavljaju spomenuti da je izbor vođen prema nacionalnim i stranačkim principima. Međutim, mnogim javnim ustanovama u Federaciji BiH nisu odobrena sredstva iz krajnje banalnih razloga, kao što je to da nisu imali “tačno upisan ID broj na aplikacijskom obracu”. Zar je zaista moguće da se ovakve pogreške dešavaju s obzirom na to da rad pojedinih javnih ustanova izravno zavisi od sredstava koje dodjeljuje Federalno ministarstvo
Jasno se terminološki razlikuju gradsko naselje Srebrenica od tvrđave Srebrnik. Dubrovčani zatečeni prilikom bosanskog napada na Srebrenicu 1425. godine povukli su se u tvrđavu Srebrnik (in castro Srebrnich). Podizanjem tvrđave Srebrnik, naselje Srebrenica dobija elemente podgrađa i u dubrovačkim izvorima naziva se varoš, kaže Senad Đozić
“Bilježit ću ova ratna događanja da sutrašnji ‘pobjednici’ ne bi pisali povijest po svojoj volji. Pisat ću što sam vidio, čuo od drugih, preko radija, TV ili iz novina. Svoje doživljaje pisat ću objektivno, dok za one koje sam primio od drugih ne jamčim vjerodostojnost nego samo prenosim što sam čuo. Unaprijed se ispričavam onima koji će se osjećati povrijeđenima ovim pisanjem. Cilj mi je istinito prikazivanje, a ne vrijeđanje. Ovo moje zapisivanje samo je dio istine ovog vremena koju jedan obični čovjek može dosegnuti”
Misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština
Dan rudara, ustanovljen u znak sjećanja na rudare tuzlanskog kraja koji su se davne 1920. godine pobunili zbog nametnutih teških uslova rada.
Prvi put, nakon dvadeset i pet godina, Sead Rekić, brigadir Armije RBiH u mirovini, dao je veliki intervju za neki od ovdašnjih medija.
Kičićev otac Munib i brat Galib ubijeni su. Ubijen je i daidža Mujo. Živi su muškarci koji su Kičića tjerali da sa svijećom traži preživjele komšije, da bi im oni poslije oduzeli život. Nikada nisu odgovarali za zločine koje su počinili, mada Kičić ne gubi nadu da će kad-tad i na njih doći red
