“Ovo što Hrvatska ističe, da ostavlja Bosni i Hercegovini mogućnost neškodljivog prolaza, to je za nas neprihvatljivo, jer neškodljiv prolaz znači kontroliran prolaz. Bosna i Hercegovina bi svaki put prilikom isplovljavanja i uplovljavanja brodova u Neum morala najavljivati resornom hrvatskom ministarstvu 24 sata ranije, a ministarstvo može i ne mora dati odobrenje. Naša država ima pravo na slobodan pristup, bez potrebe da to bilo kome najavljuje”
Sjećamo li se kada nas je posljednji put iz cipela izbacio neki novi roman mladog autora, zanima li više ikoga poezija, imamo li vremena čitati, i čitamo li uopće? Postoje li uopće kvalitetni mlađi autori ili doslovce izumiremo barem što se književnosti tiče? I zaista, kome uopće povjerovati kada vam neumjereno hvali nekog pisca, a sve to izgleda kao brižljivo upakirana reklama za novi parfem. Lijepo upakirano, miriši, ali je najčešće dupljak, ili čak šupljak. Lažu nas, to je sigurno
“Bojim se da će Luka za deset godina nestati. Da su normalniji uvjeti života, prvi bi se moj sin vratio ovdje. Kako mladi da formiraju porodicu, ko će doći u ova sela kad od centra Srebrenice treba više od sat i po vožnje. Ovo je mjesto neženja”
Na putovanju se hadžije prisjećaju i načina kako se na hadž putovalo nekada, kada su uvjeti putovanja bili puno teži. Među nama je u autobusu bio i hafiz Vehbija Šećerović, koji je ove godine sedamnaesti put na hadžu, a prije rata je na hadž išao dva puta autom. Njegovo svjedočenje o ovim putovanjima bilo je pažljivo slušano. Hafiz Vehbija išao je na hadž sa Stojadinom, a sarajevska je čaršija Stojadina poslije tog putovanja preimenovala na “hadži Mujadin”, jer, biva, i on je išao na hadž
Da se Čović koristio službenim podacima koje od 2009. godine objavljuje Ministarstvo sigurnosti BiH, znao bi da njegove tvrdnje nemaju utemeljenje u službenoj statistici. Da bi naseljavanje bilo “sustavno” i da bi se njime promijenila etnička struktura države od tri i po miliona stanovnika, potrebno je mnogo više od izdane 223 dozvole za stalni boravak, koliko su dobili državljani svih arapskih zemlja zajedno u posljednjih devet godina
Fočanska brigada Armije BiH ratovala je širom Bosne i Hercegovine. Samo u bici na Proskoku, u ljeto 1993. godine, izgubila je više od 60 svojih pripadnika. Preživjeli borci ove brigade godinama pokušavaju na mjestima gdje su ratovali izgraditi memorijale kako bi obilježili važna mjesta iz novije historije Bosne i Hercegovine
Da, mudžahedina je bilo u redovima Armije RBiH. Dakako da ih je bilo. To je neporecivo. Ali, kako su došli u zemlju, to je već tema o kojoj se oduvijek nerado govorilo, iako odgovor baš svako ko nije ostao bez pameti vrlo dobro zna. Jedina taksi-služba koja je u to vrijeme funkcionirala bio je UNPROFOR, a jedina destinacije preko koje su dolazili bila je Hrvatska. Više nego indikativan oblik saradnje. A šta se nameće kao zaključak? Tuđman ih otpremio za Bosnu, UNPROFOR ih dopremio, a Alija kriv što je paket dopremljen
Šta tvrdnje Miroslava Tuđmana znače za BiH u trenutku dok hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iznosi da “u BiH živi 10.000 ljudi s radikalnim namjerama koji djeluju i prema Hrvatskoj”? Imaju li ovakve tvrdnje ikakve veze s aktuelnim ponašanjem lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji djeluje u saradnji sa srpskim liderom Miloradom Dodikom
Mjanmar je konglomerat etničkih grupa, država priznaje 135 etničkih grupa, kojima dominiraju Burmanci (70%), a slijede Šani 9%, Kareni 7%, Rakhini 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Moni 2% i drugi 5%. Rohinja muslimani nisu priznati ni kao etnička grupa ni kao državljani Mjanmara, što je srž problema
Edhem Bakšić, diplomirani ekonomista (1973), predsjednik je Udruženja “Mladi muslimani”, a za sedmičnik Stav razobličuje besmislenost optužbi za navodni bošnjački povratak fašizmu, objašnjava ulogu “Mladih muslimana” i Mustafe Busuladžića u Drugom svjetskom ratu, te odgovara na pitanje mogu li Bošnjaci pristati na izjednačavanje uloga Alije Izetbegovića, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u ratu devedesetih godina 20. stoljeća
