Nada Đurevska nikada nije glumila jednu određenu ženu, već je bila utjelovljenje simbola bosanske žene, nevidljive, ugnjetavane, ali uvijek hrabre, ponosne i moralne do srži. U svojim ulogama nikad nije prestala biti damom, niti kada ljubi i voli, niti dok kleči na zemlji i moli. Njene uloge postale su njen život
Iz dokumenata Dubrovačkog arhiva vidi se da je Nazir najveći dio svog života proveo u Foči, gdje je bio na dužnosti nazira, odnosno inspektora carskih prihoda. Poštenje i stručnost omogućili su mu mjesto među carskim velikodostojnicima koji su se direktno brinuli o prihodima države. Nazire je postavljala Porta, stavljajući u njihovu nadležnost niže službenike
“Radio sam intervju sa zarobljenim hrvatskim vojnikom Ivicom Jegerom iz Osijeka. U kameru mi je govorio da je na jednom potezu bilo oko 400 vojnika iz Osijeka, tu su bili i Vinkovčani, Varaždinci, 'Crne mambe'. Svima je komandovao Franjo Tuđman. Oni su tu bili kao okupatorska vojska i tako su se i ponašali”
Ako je sveopća nagodnost i popustljivost zaista temeljna politička ideja Nezavisnog bloka, kako onda tumačiti servilno ponašanje Čivića u NS RS-u (koji se za to sigurno konsultirao) u usporedbi s Ahmetovićevim ratobornim djelovanjem u Parlamentu BiH, tj. s njegovim neuspješnim pokušajem da sruši Vladu Denisa Zvizdića? Nekako ispada da se s jedne strane i na jednom mjestu (NS RS) želi što manje svađe i sukoba, a na drugom mjestu (VM BiH) se svađa i sukob aktivno traži i provocira. Indikativno je što se ovakvo djelovanje Nezavisnog bloka direktno poklapa s politikom i interesima Milorada Dodika
Akademik Dalibor Brozović već od jula 1995. godine ponosni je nositelj odlikovanja Red Ante Starčevića, što mu ga je, baš kao i istaknutim nositeljima ovog odlikovanja i velikim hrvatskim dobročiniteljima / zločincima: Mati Bobanu (predsjedniku Herceg-Bosne), Dariju Kordiću (potpredsjedniku Herceg-Bosne) i Gojku Šušku (ministru odbrane Republike Hrvatske) dodijelio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman
Samom Dodiku željnom vlasti način inauguracije nije smetao niti je u njemu prepoznavao nekakav problem, ali je bitno utjecao na njegov doživljaj “demokratske vladavine”. Taj tenkovski sindrom u njemu ostao je kao trajna konstanta koja je odredila način njegovog političkog ponašanja koji se manifestirao u bahatim prijetnjama, ucjenama, snažnom uvjerenju da sve treba biti kako on zamisli i kaže
“Nije niko ost’o nezakopan, pa neću ni ja! Uostalom, šta mi je briga, ako vam budem smet’o, kopajte me, a ako vam i to bude mrsko, vi samo svoj pos’o, izjest će me živina, k’o i svakoga”
“Hej, vi koji od mog smrada bježite, vi najprije treba da saznate ko sam ja, a ko ste vi! Ja sam jučer bio u čaršiji, u dućanima, onaj s lijepim bojama i izgledom, pa me vi za skupe pare kupiste i u slast pojedoste! Pa, samo što sam jednu večer s vama bio, evo u koji sam hal pao! Šta bi bilo sa mnom da sam i više s vama bio?! Takvi ste vi smrdljivci da bih ja trebao da bježim od vas, a ne vi od mene”
Vrijedna ekipa KUM-a tokom 24 radna sata primi u prosjeku 300 pacijenata različitih zdravstvenih stanja, većinom hitnih slučajeva čiji životi često ovise o koncu. Iako su umor, teške noćne dežure, stres i rizik neizostavni dijelovi svakodnevice uposlenika KUM-a, na kraju sve bude vrijedno truda jer je riječ o spašavanju ljudskih života. Kako bi se osoblju olakšao rad i poboljšala usluga ove ustanove, nova uprava KCUS-a, potpisivanjem ugovora o saradnji s Općom bolnicom “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, liječnicima s KUM-a omogućila je slobodne dane ponedjeljkom i petkom, a usvojena je strategije razvoja i nabavke
Osim Izraela, nijedna država u okruženju (i šire) ne podržava referendum, ili barem ne otvoreno. Sjedinjene Američke Države insistiraju na njegovom odlaganju, što i nije neki čvrst niti principijelan stav – ipak je riječ o otvaranju vrata za promjene granica Bliskog istoka, što nije u skladu s vječito ponavljanom mantrom o “teritorijalnom integritetu Iraka, Sirije...”
