fbpx

Saudin Cokoja je vjeroučitelj, iznimno aktivan na društvenim mrežama, podučava i predaje u BiH i inostranstvu. Autor je triju knjiga koje je publika dobro prihvatila. U međuvremenu je počeo pisati i četvrtu knjigu posvećenu odgoju duše. Reporter Stava posjetio ga je na njegovom imanju kod Gornjeg Vakufa

Ustav BiH, baš kao i španski, ne ostavlja mogućnost administrativnim regijama da jednostrano referendumski odlučuju o pitanjima državnog suvereniteta, već je to pravo propisano isključivo državi u cjelini. Kao i slučaju Katalonije, ni Republika Srpska ne može računati niti na jednu ozbiljnu državu koja bi priznala njenu nezavisnost, jer tako nešto ne bi podržala ni Srbija zbog svog političkog odnosa s Kosovom

Sela Međuriječje, Mioče, Mokronoge i Ustibar, koja pripadaju Bosni i Hercegovini, odnosno sve što se nalazi na lijevoj obali Lima, trebala bi pripasti Srbiji, dok sela koja se nalaze na desnoj obali Lima, Sjeverin i Živinice, koji su sada u Srbiji, trebaju pripasti Bosni i Hercegovini. Uz to, dio naše zemlje kroz koji prolazi pruga Beograd – Bar također bi trebao pripasti Srbiji. U ovim selima živi oko 2.000 stanovnika. O ideji razmjene teritorija s njima još niko od zvaničnika dviju zemalja nije razgovarao.

Određeni mediji kreiraju vještačko i manjinsko javno mnijenje koje ne čini mišljenje većine građana, nego mreže ideološki i interesno povezanih grupa i pojedinaca koji su istovremeno akteri i kontrolori, izvođači i publika istomišljenika, potvrdni povratni mehanizam tim istim medijima. Takav sistem ne može dozvoliti sebi da tretira realnost kao takvu, nego mora stalno producirati skandale, određivati lažne prioritete, skretati pažnju bošnjačke većine sa stvarnih problema i držati je na marginalijama, zadavati neizdrživi tempo, uspostavljati trendove koji nisu u interesu bošnjačke većine, nego njegovi i njegovih sponzora

“Pogledajte vi bošnjačku kulturu stanovanja. Ako samo uzmete onaj halvat koji vas je sigurno impresionirao, a svakog će impresionirati, i kakav je tu sistem življenja bio. Taj halvat bio je dnevna soba, sva u svjetlu i imala je svoju perspektivu. Vidite uvijek i ko dolazi i ko odlazi, ona ima pogled i na bašču, ima i pogled dolje na grad. Tu su na minderima vazda bili jastuci ugrijani, namješteni, moglo se u njoj i odspavati. Tu je stajala i velika demirlija i, kada bi bilo vrijeme objeda, tu bi se iznesi jelo. Soba je bila multifunkcionalna. Eto, takva je bila ta kultura stanovanja i življenja. Ljepota života”

Ponašanje liderke nove stranke (Dobra partija) Meral Akşener prije pokušaja puča u Turskoj od 15. jula 2016. godine jeste, blago rečeno, čudno. Tvrdnje da će se poslije “petnaestog”, istina, bez navođenja kojeg mjeseca, mnogo toga promijeniti, da će postati premijer i naprasna upotreba (kemalističkog) slogana “mir u zemlji, mir u svijetu” – gülenistički pučisti samonazvali su se “savjet mira u zemlji” – u društvu osjetljivom na subliminalne poruke teško se mogu objasniti slučajnošću

Jedan od upravnika Jasenovca odabirao je logoraše koji će ići u tzv. stroj za strijeljanje, i to tako što ih je prozivao po imenima i prezimenima. Prozvao je i njega rekavši: “Nurija Duhandžić.” Kada je efendija krenuo da iskorači, za rukav ga je povukao jedan čovjek iz Prozora, a zatim među prozvane uskočio umjesto njega

Svako se snađe u životu osim dobrog čovjeka. On nikako da shvati. I nema ništa osim svoje dobre duše, naravno. I, što je zapravo najgore u svemu, on se i ne buni. Smatra da je to tako i da tako valjda mora biti. Očekuje možda da će ljudi oko njega shvatiti da sve to nije baš najpravednije, ali ljudi k'o ljudi – svako se bavi svojim poslovima. Njima je ustvari strašno teško, neki ih šejtan tjera na to, zaključuje dobri čovjek i nastavlja deverati svoj vijek