fbpx

Mi nismo niotkud došli. Pravoslavni i katolički Bošnjaci izabrali su druge nacionalne identitete, što je njihovo pravo ako to žele. Ali naše je pravo da kažemo da su naši preci Kulin ban, ban Stjepan Kotromanić, kralj Tvrtko I, vojvoda Vlatko Vuković, vojvode Pavlovići, herceg Stjepan Kosača, kraljica Katarina, kralj Stjepan Tomašević. Naše je pravo i historijska činjenica da kažemo da je naš i Gazi Husrev-beg, koji je bio bosanski sin i sultanski unuk

Nije bila sretna s Bećom, čovjekom hablešinom. Svake je godine bila trudna, nije da je Bećo držao do svog obećanja, već nije sirovina umjela zadržati pamet na okupu kad bi mu noge zadrhtale. “Šta je to, bona Šaho?”, pitali bi je u Bobovici kad bi došla svojima. Šaha bi samo odmahivala rukom: “Kog stigoše tog i j...še”

Pa ko je taj ko može odustati od zahtjeva za revizijom presude? To pravo nema ni Bakir Izetbegović ni SDA. Jedino porodice nastradalih mogle bi odustati od tog zahtjeva, i to je pitanje metafizičke odgovornosti. S druge strane, pitanje pravno-krivične odgovornosti Srbije pitanje je istine. Nevjerovatno je da se pitanja metafizičke i moralno-etičke i pravno-krivične odgovornosti za zločin svode na dnevnopolitičku ravan. Najveći pravni stručnjaci svijeta stavljaju svoj životni autoritet pred ogledalo zastupajući Bosnu i Hercegovinu u ponovnom sudskom postupku, i to daje nadu

Zločin je tako neodgovorno suditi Aliji kada ga nema, preselio je. Istina, Alija je oko sebe često okupljao ljude s kojima bi se savjetovao prije donošenja bitnih odluka. I to je bio svojevrstan izraz njegove mudrosti i odgovornosti, to mogu nazvati kružocima korisnim za sve... O “pet mafijaških porodica” govore samo oni u čijim bićima žive karakteri mafijaša. Niko između njih, međutim, ne navodi niti jedno mafijaško ime, porodicu, oslonom na validnu pravosnažnu presudu, osim što naglašava: “priča se”, “iz pouzdanih izvora saznajemo”. Ako ih ima, neka prijave makar jednu takvu “mafijašku porodicu” kako bi legalistički, po zakonu bila sudski procesuirana, pa će se onda “mafijaško klupko” odmotati, svi to istinski želimo

Godišnje provedem približno 1.000 sati u podzemnoj, mnogo više nego po svim silnim koncertima i izložbama. Jučer sam stajao i držao se za rukohvat posmatrajući ljude. Voz je bio poprilično pun, nije bilo mjesta za sjedenje. Ušla je žena s malim djetetom. Ekipa je bila jako šarolika, ljudi iz svih dijelova svijeta. Svako bi od njih u svojoj zemlji vjerovatno ustao i prepustio im mjesto. Neko nepisano pravilo ovdje je na snazi: niko nikome ne ustaje

Opet navire sjećanje na noć plavog cvijeta. Možda to bijaše noć šezdesetosmaške intime. Bili smo tad mladi i svi pomalo romantici u svakom smislu te riječi. Bila je tu i Sofija. Kad se sjetim tog imena, ko zna zašto, nikad ne pomislim na glumicu Loren niti na grad u Bugarskoj

Pred Sudom BiH, izjašnjenjem o krivici, počelo je suđenje za ubistvo zarobljenih vojnika JNA u Velikom parku u Sarajevu 22. aprila 1992. godine. Istraga o ovom slučaju trajala je godinama, a izvjesno je da će i suđenje, zbog najavljenog velikog broja svjedoka i dokaza, trajati također godinama. Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić izjasnili su se da nisu krivi

“Agrokor” drži u vlasništvu “Kiseljak” d.o.o. Sarajevo s 81 posto, “Konzum” d.o.o. Sarajevo s 80 posto, zapošljava 4.500 radnika, a preko kupljene mreže “Mercatora” još 1.700, te nepoznat broj radnika u malim firmama koje je preuzeo. Todorić će, ako se želi spasiti, uskoro morati izaći na berzu, odnosno napraviti javnu ponudu dionica ili prodati neku od kompanija kako bi došao do gotovine i izbjegao bankrot

Pokretači inicijative, koji o televiziji kao mediju nemaju pojma, uveliko zaobilaze sve one koji o tome nešto znaju, a dubokoumne rasprave vode s ljudima koji o toj problematici nemaju blage veze, među kojima su u savjetodavnoj misiji, naravno, i neizostavno grobari brojnih, ne samo TV projekata

Dakle, svjesni su činjenice da postupak revizije podržava gotovo čitav bošnjački narod, pa su skontali da nije pametno napadati samu reviziju, već se Radončić odlučio kroz svoje medije projicirati atmosferu krize koju provode srpski političari. Dnevni Avaz je tako u posljednjih desetak dana svaki dan na naslovnici poručivao “kriza”, “kriza”, pa opet “kriza”, i to sve kroz usta srpskih i hrvatskih političara.