Masna slova na naslovnici Avaza i tekst na dvije stranice, s njegovim i fotografijama Fahrudina Radončića, ništa je drugo do još jedan od brojnih Cerićevih medijskih performansa u kojima nastoji za sebe i svog odanog medijskog partnera prikupiti sve poene za konačno dovršavanje gradnje zgrade koja je na Kovačima dugo stajala kao nedovršen spomenik njegovog mandata
Prije rata je Velika Kladuša bila iznad bosanskohercegovačkog prosjeka, a 2013. godine pala je ispod tog prosjeka. Od 1998. do 2012. godine Velika Kladuša gubila je prosječno godišnje 80 zaposlenih, a u periodu od 2012. do 2016. godine čak 102 zaposlenih godišnje, ističe Ramo Hirkić
Mnogo se zadnjih sedmica govorilo o intervjuu koji je direktorica KCUS-a, prof. dr. Sebija Izetbegović, dala za BHT 1. Uz sve napade i kritike, malo se govorilo o tome šta je ustvari izrečeno, odnosno o sadržaju samog intervjua, kojega u cijelosti predstavljamo
Posljednjih mjeseci muslimansku javnost u SAD-u trese “skandal” s Noumanom Alijem Kanom, uglednim vaizom, profesorom arapskog jezika na “Nassau Community Collegeu”, osnivačem instituta za arapske i kur'anske studije “Bayyinah” i istinskom zvijezdom društvenih mreža. Neke edicije uvrstile su ga u 500 najutjecajnijih muslimana na svijetu. Nedavno ga je na svojoj stranici na Facebooku optužio jedan džematski zvaničnik za nepristojno ponašanje prema nekolicini žena
Koračam kroz svježe, osunčano jutro i odlučujem, premda znam šta me tamo čeka, navratiti u izvjesnu instituciju u kojoj sam nekoliko mjeseci ranije aplicirao za posao novinara u pres službi. Zvanično, barem sam tako usmeno obaviješten, posao sam dobio. Nezvanično, moj posao uveliko radi stanoviti partijski poslušnik
“Koja je svjetovna osnova jevrejstva? Praktička potreba, sebičnost. Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Ko je njegov svjetovni bog? Novac.” Iz perspektive površno informiranih sudionika rasprave o Busuladžiću, ovakav citat bio bi svrstan u antisemitizam, ali to nisu Mustafine riječi, nego Marxove
Ujedno je Zlatar i paradigma tzv. bošnjačkog intelektualca zbog kojih Bošnjaci općenito gube povjerenje u našu elitu. Ne samo da je vječni direktor nečega nego je uz kupovinu čarapa za državni novac Zlatar i stranke mijenjao kao čarape. I to je ta paradigma nakaznosti dijela naše tzv. elite koja ne poznaje etičke okvire nego će i politički i identitetarno postati šta god treba s obzirom na vlastitu korist. Sve će to Zlatar pozlatiti, odnosno, dok ima koristi, bit će Bošnjak, dok nema, bit će Bosanac, a more biti i građanin svijeta, desničar, ljevičar, centralni, Evropljanin, Eskim, bit će šta god mu u tom trenutku može osigurati funkciju.
Saudin Cokoja je vjeroučitelj, iznimno aktivan na društvenim mrežama, podučava i predaje u BiH i inostranstvu. Autor je triju knjiga koje je publika dobro prihvatila. U međuvremenu je počeo pisati i četvrtu knjigu posvećenu odgoju duše. Reporter Stava posjetio ga je na njegovom imanju kod Gornjeg Vakufa
Ustav BiH, baš kao i španski, ne ostavlja mogućnost administrativnim regijama da jednostrano referendumski odlučuju o pitanjima državnog suvereniteta, već je to pravo propisano isključivo državi u cjelini. Kao i slučaju Katalonije, ni Republika Srpska ne može računati niti na jednu ozbiljnu državu koja bi priznala njenu nezavisnost, jer tako nešto ne bi podržala ni Srbija zbog svog političkog odnosa s Kosovom
Sela Međuriječje, Mioče, Mokronoge i Ustibar, koja pripadaju Bosni i Hercegovini, odnosno sve što se nalazi na lijevoj obali Lima, trebala bi pripasti Srbiji, dok sela koja se nalaze na desnoj obali Lima, Sjeverin i Živinice, koji su sada u Srbiji, trebaju pripasti Bosni i Hercegovini. Uz to, dio naše zemlje kroz koji prolazi pruga Beograd – Bar također bi trebao pripasti Srbiji. U ovim selima živi oko 2.000 stanovnika. O ideji razmjene teritorija s njima još niko od zvaničnika dviju zemalja nije razgovarao.
