fbpx

Desila se politikantska zloupotreba onoga što se odvijalo na Medicinskom fakultetu, kako od nekih medija, tako i od određenih osoba koje su predumišljajno iznosile u javnost netačne informacije, pri čemu je potiskivano u drugi plan ono što je možda najdragocjenije što se desilo u posljednje vrijeme ne samo na tom fakultetu, odnosno Sarajevskom univerzitetu, već i u cijeloj akademskoj zajednici ove zemlje, uključujući, naravno, i stvarne razloge zbog kojih je došlo do smjene

U augustu 1966. godine održali su posljednji koncert u Candlestick parku u San Franciscu, spremali su se da naredne krenu na turneju po Njemačkoj i Japanu, ali su je otkazali zbog prijetnji uzrokovanih čuvenom Lennonovom izjavom “da su popularniji od Isusa Krista”. I onda je pala odluka inicirana idejama Paula McCartneyja, da snime ploču koja će biti pokretač novih ideja

Za porodice žrtava spremno je sve već dvadeset dvije godine, za njih je ovaj trenutak predstavljao samo ostvarenje davno zaželjenih želja. Majke, supruge, sestre, kćerke, odavno su već čekale ispred praznih grobova i učile riječi iz Kur’ana kraj mjesta gdje će biti položeni kosti njihovih najmilijih. Za njih ništa drugo nije postojalo, ni zvanice, ni govori, ni televizije, samo nekoliko metara zemlje pored koje će nastaviti plakati do kraja svojih života.

Posljednja masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida jeste masovna grobnica otkrivena u decembru 2015. na smetljištu u Kozluku, na području Zvornika, iz koje je ekshumirano 55 posmrtnih ostataka - 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela.

Doktor Pilav me pitao ko mi je taj teško ranjeni momak. Rekao sam mu da mi je to brat. Uključio mu je infuziju i kazao mi da mu kvasim usne, ali da mu ne dam da pije vode. Doktor me odvojio ustranu i rekao mi da brat neće još dugo. Predlagao mi je da ga i ukopamo ako preseli na tom mjestu. Nisam mogao. Brat je bio živ još devet sati poslije ranjavanja iako je sve vrijeme bio svjestan da će umrijeti.

Sjećanje na rat bilo je previše jako. Nisam mogao da se ne vratim. Od 2007. godine radim u općinskoj administraciji, a nakon što završim obaveze na poslu, idem na selo u Bektiće, gdje se pomalo bavim pčelarstvom i običnim seoskim poslovima. Mislim da sam ostvario svoj san”

Oko 1.000 svjedoka govorilo je o genocidu u Srebrenici pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Mnogi su od njih žrtve i očevici koji su hrabro i detaljno govorili o preživljavanju, gubicima i patnjama, uključujući i muškarce koji su preživjeli masovne egzekucije te žene kojima su otimana djeca ili koje su silovane ili seksualno zlostavljane. Većina ih je svjedočila javno

Fadila Efendić i Šerif Begić 2002. godine bili su među prvim povratnicima u rodnu Srebrenicu. Danas rade u blizini mjesta na kojem su ukopani njihovi najmiliji, s hiljadama nedužnih muškaraca i dječaka ubijenih u julu 1995. godine. Iako tuga traje duže od 20 godina, oboje kažu da se radom bore za bolji život generacija koje dolaze