fbpx

Svijet ignorira tragičnu smrt mlade učiteljice muzike Şenay Aybüke Yalçın, još jedne žrtve PKK terorista, opet nas podsjećajući da živimo u dobu terorizma i licemjernih duplih standarda

“Gospodine, osjećate li jake bolove u grudima? Bole li Vas neki drugi dijelovi tijela? Povraća li vam se?” Uspio je odmahnuti rukom skupivši snage za kratak odgovor pokazujući pritom prstom u predjelu jetre: “Imam rak. Imam još jako malo vremena. Ne morate zvati hitnu pomoć”

Glavna zvijezda tribine bio je Emir Suljagić, a govorio je i pokrovitelj Milan Bandić, kojeg su okupljeni dočekali aplauzom i najavom: “S nama je uvijek, i u dobrim i u zlim vremenima, i u tuzi i sreći.” Suljagić inače takve naziva “kvislinzima”. To ne bi bilo čudno i nevjerovatno licemjerno od Suljagića da taj isti Milan Bandić na zahtjev svog novostečenog koalicijskog partnera Zlatka Hasanbegovića, deklariranog Hrvata muslimana koji voli revizionizam, a ne voli antifašizam, ne namjerava uskoro preimenovati zagrebački Trg maršala Tita

Arapski jezik i književnost studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje se postepeno upoznavao s bliskoistočnom kulturom. I prije samog studija izražavao je veliko interesiranje za islamsko kulturno naslijeđe. “U tom inicijalnom periodu to je uglavnom išlo preko književnosti i muzike i snažne empatije spram palestinskog pitanja kao i duboke ljubavi prema Malcolm X-u i njegovoj beskompromisnoj borbi za prava Afroamerikanaca. Takođe, u to vreme sećam se da sam slušao u nedogled fenomenalne 'Sabri brothers' očeve muzike qawali. Inače, zanimljivo je da je upravo jednog od dvojice braće Sabri nedavno ubio fanatik iz redova tzv. Islamske države. Tekstovi su tog benda u to doba meni bili zaista nesagledivo duhovno inspirativni”, kaže Ivan Ejub Kostić. Kao rođeni Beograđanin, primio je islam, a za Stav pri put javno progovara o svojoj konverziji

Ima taj hadžija Fehim iz K. koji momački isposti cijeli ramazan, ali – nikad za nikad – ne ide u džamiju na bajram-namaz. Ovako rezonira: Većina Bošnjaka jeduckaju i pijuckaju (šta jeduckaju i pijuckaju – žderu!) dok on posti (šta posti – krepava!), ali, opet, većina tih istih idu na bajram-namaz u svečanim odijelima i blagdanskom raspoloženju i, stoga, kad svi neće da poste, a svi hoće na Bajram, hadžija Fehim bojkotira Bajram

Bajram je. Gledam u Šekija i sve ovo, a i još štošta, prolazi mi kroz glavu. On, opet, nije ni sjena čovjeka kojeg sam nekad poznavao: tih je, miran i šutljiv. Posti i klanja. Ništa žene, ništa pjevanje

Fantomska stranka Esih-Hasanbegović najavljuje i promjenu naziva Masarykove ulice jer je Toma Masaryk bio zagovaratelj stvaranja Jugoslavije i sveslavenski orijentiran. Gotovo sinhrono, zasad neuspjelo, postavljenje spomen-ploče na rodnu kuću ustaškog komandanta Jure Francetića u Otočcu, i to kao “ustaše-antifašiste”, na tragu je izjave Zlatka Hasanbegovića da u Hrvatskoj nije bilo fašizma. Sljedbenici ustaške ideologije poslije rata su tumačili kako nisu bili fašisti jer bi se inače takvima nazivali. Po toj logici, ni Hitler nije bio fašista jer se nazivao nacional-socijalistom.

Iz individualnog iskustva, koje se neprestano umnožava, može se učiniti da se točak inače pouzdane učiteljice Historije ponekad histerično okrene i unazad, a to je valjda baš onaj trenutak kad se pretpostavljeni individuum otkači takoreći s tog točka za koji se grčevito uhvatio