Ako je 505. viteška brigada ARBiH imala svoj najveći i najteži dan, onda je to bez imalo dileme bio 12. septembar 1994. godine. Vojnici komandanta Izeta Nanića tog su dana ponovo zaposjeli državnu granicu s Hrvatskom i spriječili spajanje dviju srpskih paradržava
“Pokušali smo koncipirati festival tako da on bude, uvjetno govoreći, u znaku nesuvremenosti. Da se temeljna tema, razgovori, čitanja, diskusije bave uglavnom vremenom, odnosom književnosti i vremena, pitanjem ludog ubrzanja koje nam se nameće i pitanjem kako da se mi ljudi tom nametnutom ubrzanju odupremo i sačuvamo za sebe u svojim životima i u svome duhu organsku brzinu i organski doživljaj vremena i odnos prema vremenu”
Za vrijeme agresije na moju domovinu, ja sam bio i biološki i duhovno konsterniran, bio sam poražen količinom zla koje se nadvilo nad moj grad i na moju zemlju. Bio sam uvrijeđen. Prestao sam raditi, ali ne i misliti i osjećati, dapače. U tom izuzetnom i kolosalnom stanju ruka me nije slušala – otuđili smo se.
Kontam ja tako, budući da su se ljevičari dogovorili oko jedinstva nakon lokalnih izbora, a da su ovi navodni nacionalisti već ujedinjeni, skontam spasonosnu misao pa mu kažem: “U jedinstvu je snaga!”
Adis Zrno, zajednički kandidat SDA i Stranke za BiH za načelnika Kiseljaka
Iako će SDP i DF uporno tvrditi da su jedine multietničke stranke koje se suprotstavljaju tzv. bh. etnonacionalnom getu, treba istaknuti da ih, među ostalima, na lokalnoj razini uvjerljivo demantiraju četverica načelnika SDA: Hajrudin Hadžidedić u Odžaku, Advan Akeljić u Vitezu, Asim Mekić u Busovači i Elvir Hadžiomerović u Vukosavlju. Oni su uspjeli osvojiti vlast u dijelovima države gdje su Bošnjaci manjina, a povjerenje su dobili i od pripadnika drugih naroda
“Općina je moja firma koju ja zastupam. Znam iz iskustva: ako je neko zadovoljan sto posto, onda je onaj drugi na gubitku. Najbolje da smo zadovoljni po pedeset posto, onda su ti pregovori pošteni. Šta bi oni htjeli? Da me premuntaju, kako se to kaže u narodu, i da odu zadovoljni. Znam da se njima ne sviđa što sam ja naspram njih kao pregovarač, više im odgovora neko koga bi sveli na neku nižu cijenu”
Novinar Stava, predstavljajući se kao “seljak” – Meho, Radiša ili Mato, pitao je kandidate za načelnike i gradonačelnike šta mu nude da glasa za njih. Neki su nudili “ništa”, neki samo poštenje. Bilo je i maglovitih obećanja, ali i hrane, ovaca i krava u njima
Iz knjige historičara Adnana Jahića Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, kao i iz brojnih izjava svjedoka koje je vrijedno skupio Nihad Halilbegović, a koje ekskluzivno objavljujemo u ovom broju Stava, jasno je da je Muhamed-aga Hadžiefendić bio jedna od svijetlih tačaka novije bošnjačke historije. Građani Tuzle, Gračanice, Devetaka, Puračića i drugih mjesta i danas znaju, na osnovu usmenih kazivanja svojih roditelja i djedova, da je Hadžiefendićeva legija odigrala ključnu ulogu u odbrani Bošnjaka ovog kraja
Protubosanske, protubošnjačke, protumuslimanske najezde, slijeva i zdesna, mržnjom sumnjiče ovu našu duhovnu čistotu i krvavim tragom potire sve što smo svojim stopama dotakli i duhom opredmetili. Jer, mi nismo nikakav nebeski narod već zemaljski, ovozemaljski. Ove zemlje.
