Optužujući Bosnu i Hercegovinu za “islamski ekstremizam” i izazivajući strah od navodnih hiljada ekstremista koji se vraćaju s iračkog i sirijskog ratišta (istina je da je riječ o dvocifrenim brojevima), predsjednica Hrvatske zaboravlja da upravo država na čijem je čelu skriva, njenim rječnikom, “hiljade” zločinaca koji su od pravde iz Bosne i Hercegovine pobjegli u Hrvatsku (istina je opet u dvocifrenim brojevima)
Prošle je sedmice u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese otvorena jedinstvena izložba posvećena starim serdžadama, ćilimima i tepisima. Izložba je rezultat mukotrpnog rada dvojice istaknutih aktivista, dr. Harisa Derviševića i Kenana Šurkovića, koji pokušavaju osnovati muzej islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Prema Šurkovićevim riječima, naša zemlja ima toliko značajnog blaga orijentalno-islamske kulture da bi jedan takav muzej bio među najznačajnijim i najvećim u čitavom svijetu
Ni Jusufovićev mentor Jasmin Imamović ne begeniše tuzlanske autore, pisce osobito. I to do te mjere da nikada, ali baš nikada, nijedan tuzlanski pisac nije ušao ni u najširi izbor za dodjelu književne nagrade “Meša Selimović”, što, opet, barem iz moje vizure, i nije neka šteta, zapravo nikakva, jer svako ko u književnom smislu iole drži do sebe ni ne želi učestvovati u ovoj de iure gradskoj, a de facto privatnoj pseudoknjiževnoj smijuriji
Slučajna predsjednica prošla je bez posljedica zbog nedopustivog miješanja u unutrašnje stvari suverene države, flagrantnog laganja javnosti te širenja uznemirujućih vijesti (kažnjivo po Kaznenom zakonu RH). Zlatko Hasanbegović po obznanjivanju je njene izborne pobjede u jednom intimnom društvancetu pjevušio: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi”
“Snijeg pade na behar, na voće”, jedna od najčudnijih i najzagonetnijih narodnih pjesama. Svi koji je znaju davali su joj svoja tumačenja. Ta se tumačenja, naravno, sukobljavaju. Događa se promjena u prirodi. Zašto ne i u ljubavi?! Zabranjene ljubavi sad su moguće jer je iz prirode došao znak
Dva se mjeseca držala, spaljena je do temelja u ljeto 1992. godine, u njoj je ubijeno oko 150 Bošnjaka, za što do sada niko nije odgovarao. Dvije godine nakon Daytona, prve su povratnike tjerali, napadali, pucali po njima, postavljali im mine po putevima, tjerali ih minobacačkim granatama. No, nikada nisu odustali. Kapetanski kraj, čuvena Kula Fazlagića, opet je puna života. U njenih trinaest sela sve je više mladih koji ovdje žele graditi budućnost, raditi i zaraditi svojim rukama, na poljima svojih pradjedova
Uporni, borbeni, pametni i svestrani. Oni pomiču granice, primjer su drugima i budućnost su naše zemlje. S prosjekom ocjena od skoro deset, najbolji su studenti u Bosni i Hercegovini. Razgovarali smo s njima o tome kako vide svoju budućnost, šta ih motivira da budu uspješni te da li se u svojim strukama mogu ostvariti u Bosni i Hercegovini. Ovo su priče i poruke nekih od njih koje je ove sedmice Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke nagradilo na prijedlog javnih visokoškolskih ustanova u kojima su studirali prošle školske godine
Šta nam to o poglavniku Paveliću i nadbiskupu Stepincu, s ove vremenske distance, ima poručiti biskupska uzoritost? Zašto baš sada i šta je svrha biskupovog javnog obraćanja? Potpuno subjektivno, većina Bošnjaka u Mostaru biskupovu tribinu nonšalantno je ignorirala ne želeći mu pridavati nikakav značaj. Nekritički su i Stepinca i Pavelića i biskupa Perića svrstali u istu ideološku matricu
“Poslije 1945. godine pitanje granica Bosne i Hercegovine postavljano je u nekoliko navrata. Neposredno nakon rata, BiH je vodila rasprave sa Srbijom oko granica u Višegradskom kotaru i posebno oko drinskih ada; sa Crnom Gorom oko sela Kruševo, Vučevo, Hadžićka Poljana i Krivo Do i s Hrvatskom oko sela Vinica, Prisika, duž čitave granice od Vinice do planine Plješivice i posebno razgraničenje na planini Plješivici. Nema sačuvanih tragova oko granice u Sutorini, pa se pretpostavlja da ti pregovori zvanično nisu nikada ni vođeni”, konstatirao je Kamberović
Ono čemu se stremi jeste odgovor koji izbalansirano predstavlja podatke svih koji su učestvovali u odgovaranju, na način “kao da ga je pisala jedna ruka”. Imajući u vidu da će odgovore na pitanja iz, recimo, obrazovanja pripremati bar 13 institucija, onda postizanje cilja u tehničkoj pripremi odgovora i nije tako jednostavan zadatak
