fbpx

Jedan od roditelja, zabrinut za slučaj “jezik bošnjačkog naroda” u RS-u, tražio je na uvid odluke koje je izdao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, a koje se tiču ovog problema. Naravno, tražio je od Odbora da ih dobije na bosanskom jeziku, s obzirom na to da je Odbor imao ingerencije da prevodi s bosanskog na srpski, pa je očekivano bilo i obratno, da se sa srpskog odluke prevedu na bosanski jezik

Ekipa “Stava” prošle sedmice imala je priliku obići antalijsku rivijeru zahvaljujući Turističkoj agenciji “Fibula” iz Sarajeva, koja je uz podršku Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske u BiH organizirala studijsko putovanje za 50 predstavnika medija iz naše zemlje. Ono što smo zatekli na ekskluzivnim ljetovalištima na Sredozemnom moru u Turskoj ne ukazuje ni na kakvu zabrinutost domaćina zbog sigurnosti

Odgovor na demantij koji je u redakciju sedmičnika „Stav“ uputio prof. dr. Nenad Veličković na tekst “Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao ‘neobrazovanim nacionalistima’”, sedmični časopis “Stav”, broj 67., Sarajevo, 16. juni 2016. godine, str. 16-19. Sporne i skandalozne tvrdnje, na koje je analitičkim tekstom reagirao glavni urednik „Stava“, Nenad Veličković iznio je nedavno na javnoj tribini u Sarajevu.

Srebrenički dječak, Benudin Bajraktarević rodio se 1986. godine u Srebrenici. U genocidu je izgubio oca i dva brata. Stariji brat i otac ubijeni su pokušavajući doći do Tuzle, a on je s majkom iz Potočara prebačen na slobodnu teritoriju. S njima je bio i njegov četrnaestogodišnji brat kojeg ne puštaju put slobode s Benudinom i majkom. Nikada ga više nisu vidjeli. Danas je Benudin potporučnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Stav je u oktobru prošle godine objavio rezultate popisa stanovništva po etničkoj pripadnosti koji samo neznatno odstupaju od konačnih rezultata objavljenih 30. juna 2016. godine. U očekivanju objave detaljnijih podataka, ovom prilikom analiziramo neke od rezultata što ih je objavila Agencija za statistiku BiH

Ismet je nepresušno vrelo znanja o historiji esnafa: “Kazandžije se ubrajaju u najstarije esnafe Baščaršije i najvjerovatnije da su prve tu bile prisutne već polovinom 15. stoljeća. Koliko je meni poznato, najstariji pouzdan podatak potječe iz 1489. godine. Tada se spominje neki kazandžija Hamza”

A ko bi mašio sehur, kukala mu majka. Upravo se to dogodilo trojici braće iz jednog sela “za planinom”, trojici rumenih bjelokapića. Recimo da se zovu Šećo, Zećo i Bećo, iako ne vjerujemo da su se i prezivali Zećo, koje je, kao što znamo, također bjelašničko prezime. Mada, i to je moguće. Ako može Duran Duran, onda može i Zećo Zećo

No, i ja sam čovjek, došljo, imigrant, šljegao nekada davno u nekom avionu. Nekad se i ja guram u podzemnoj, pokušavam sjesti između ljudi koji to očigledno ne žele. Ponekad izvučem vruću krompirušu iz torbe i klopam na gnušanje ostalih putnika

Nije u pitanju samo tzv. angažman i odgovor politici na sve što ona čini, pogotovo u tako izoliranim prostorima kao što je tad bio argentinski, nego je to zapravo elementarno opredjeljenje čovjeka posvećenog svojim rukotvorinama / umotvorinama u velikoj političkoj sjeni