Nije, dakle, tačno da se Handkeovo književno djelo, po principu estetskih umjetničkih sloboda i kriterija, bitno razlikuje od njegovoga sramnoga javnog istupanja u odbrani zločina. Istina je posve drukčija. Jer i samo njegovo djelo, misao i zamisao toga djela počivaju zapravo na onim istim temeljima na kojima se bazira to njegovo javno djelovanje podrške zločinu i pljuvanja po žrtvama
“Dodatna ambicija ovog Rječnika je da on bude napokon jedan čvrst temelj i za izradu zajedničkog Pravopisa bosanskog jezika, u kojem više neće biti lutanja, variranja, polovičnih i nesigurnih rješenja, koja se nerijetko oglušuju ne samo o govornu već i o viševjekovnu pisanu tradiciju toga jezika”
U tragičnoj su zabludi intelektualci koji smatraju da je inkluzivnost novog pravopisa ispravan put u borbi za bosanski jezik. Borba za bosanski nije lingvistička, već politička. Ne može se lingvističkim mehanizmima rješavati pitanje nominacije bosanskog jezika. Stvaranje standardnog jezika, što je pisao i sam Halilović 1995. godine, tokom svoje druge razvojne faze, uvijek je politički čin
Tročlani naziv bosanski / hrvatski / srpski jezik, koji je s kosim crtama, čista je administrativna “inovacija” i u stručnom pogledu apstrakcija i konstrukcija koja je unijela najviše zabuna u našu školsku praksu. To su iz svojih tajnih busija iznova pokušale iskoristiti lažne intelektualne veličine iz naše bosanske, a i iz naše bošnjačke nacionalne sredine, kako bi zadale konačni ideološki udarac toj, njima toliko “nepojamnoj” i mrskoj, “ideji bosanskog jezika”
