fbpx

Post by Amer Sikira

Akademik Dževad Karahasan, romanopisac, dramatičar i esejist, koji u svojim djelima dospijeva do samog ruba iskazivog, do granice na kojoj se, čini se, tekst, iako neizrečen, počinje ispisivati u našim slutnjama i obznanjivati mnogo uvjerljivije nego tamo gdje je izgovoren, za Stav govori o svom Hajjamu iz romana Što pepeo priča, o (ne)moći znanja, o svojoj komunikaciji s čitaocem, o prividu slobode u svijetu u kojem živimo te o prodiranju fenomena zvanog globalizacija u samu književnost. Likovi pomoću kojih ovaj autor najjače dopire do čitaoca vrlo su često u nesporazumu s onima koji su sve podredili razumu, dok se itekako dobro snalaze i ostvaruju u svijetu onih koji osjećaju mnogo bolje nego što razumiju

Najstariji podatak koji govori o postojanju Mostara jeste iz 1468./69., kada je evidentirano postojanje trga i nahije pod imenom Köprü Hisar (Most pored tvrđave). Osmanska vlast, koja je u postojećim tvrđavama na ovim prostorima vidjela vojno-strateški značaj, dala je sredstva za njihovu popravku te izgradnju mosta koji će spajati dvije obale Neretve.

Dok je u Beču ostao upamćen po slavi, Sarajevo je princa Savojskog zapamtilo kao barbarina. Isto onako kako će zapamtiti i sve druge palikuće i zločince modernog doba. To neće moći promijeniti niti jedan historijski apsurd, pa i onaj da je u Sarajevu za vrijeme austrougarske uprave iznad Baščaršije sagrađena kasarna u obliku slova E, nazvana po čovjeku koji ga je do temelja spalio

S tunelima u funkciji odbrane susrećemo se od davnina. Bivali su važnim sredstvom u borbi protiv opsada u srednjem vijeku. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i u Vijetnamskom ratu, tuneli također igraju važnu ulogu. Kopani su i u Berlinu u doba Hladnog rata, a koriste se i danas u pojasu Gaze. Ipak, Sarajevski tunel, od ideje i realizacije pa do funkcije, po mnogo je čemu jedinstven objekt ove vrste.

Mustafa Busuladžić jedna je od prvih i vjerovatno najtragičnija žrtva uspostave novog režima među vjerskom inteligencijom. Njegov slučaj postat će urnek ponašanja spram društveno angažiranih vjernika tokom cijelog tog perioda. U ovim suđenjima optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti, tj. pretpostavku da je neko nevin dok se na objektivnom sudu ne dokaže suprotno. Također, teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na optuženom. Optuženi nisu imali nikakve pravne zaštite, pravnog zastupnika ili prava na žalbu. K tome, organizirana je snažna medijska kampanja koja je trebala dijabolizirati optužene i stvoriti pretekst za drakonske kazne koje su se izricale i za najsitnija djela. Najtragičnije je što su ovakve presude postajale zvanična istina

Tih prvih ratnih dana i sedmica Oslobođenje nije zabilježilo niti retka o učinjenom knjigocidu. Ono što očekujemo da ćemo naći na naslovnoj stranici iz tog vremena, nema ni u tragovima, ni u vijestima. Danas zvanično niko od svjedoka tog zločina nema odgovor zašto u arhivama postoje tek jedan televizijski snimak i fotografije Milomira Kovačevića Strašnog. Institut je stradao tri mjeseca prije Vijećnice

Za sofrom bi se prvo otac mašao ibrika i dugo pio hladnu vodu, a onda bi došao red i na nas ostale. Bilo je to predjelo, a potom je na red dolazila obavezna čorba. Kao i s vodom, otac je imao prednost. S drvenim kašikama u rukama iščekivali smo nestrpljivo da krene prema ćasi. Nakon čorbe, slijedilo je što se nađe u sahanima, ćasama i tepsiji

Fascinantno mi je da nijednom stanovniku Sarajeva koji je u tih pola sata prošao pored Alipašine džamije nije palo napamet da je auto u kvaru, već je prva pomisao kako se neki bahati dečko parkirao na trotoar i čeka nekog. Ili smo narod u kolektivnom dubokom PTSP-u, ili smo genetski bezobrazni uz dodatak svega što nose prostor i vrijeme u kojima živimo. Jer ramazan je, šejtan je zavezan, nema njegovih šaptaja, pa je svaki postupak iz naše nutrine, nema vađenja na onog prokletog

Nisam čuo da se ljudi bave nečijim novcem i zaradom, širinom ruke, halalom i haramom kao njegovim. Nikom se ne gleda ni u kesu, ni u kuću, ni oko kuće kao Dini Merlinu. Bezbeli je u našim kućama i oko kuća sve sređeno, svaki zalogaj nam je halal, dajemo sirotinji i šakom i kapom, pa bismo malo i Dininu nafaku i bereket raspoređivali