Neka se putovanja nikad ne dogode. Smišljena i planirana, najednom se počnu mijenjati – kao vrijeme. I, najgore od svega, počnu tonuti u zaborav sve dok u njemu potpuno ne iščeznu. Postoje i putovanja koja nikad ne prestaju
 čiji su korijeni bili u mjestima koja je često obilazio. Čak i u vrijeme kad se to nije smjelo.</p>
<p>Njegov tragični ratni nesporazum i nedugo potom smrt dali su svemu prepoznatljivi pečat. Gitara, ples i glas preobrazili su se u vječni oproštaj.</p>
<p>Koliko samo pročitanog teksta ide sa mnom… Ispisanih rukom onih koje sam volio ili čija mi je sudbina bila posve nejasna.</p>
<p>I napisanog mojom rukom, naravno.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
FASCINACIJA EGIPTOM, ZAGONETKOM I METAFOROMSljedeći članak
Svaku kap melek spušta
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo