Tanka je linija između citata i plagijata. Sve je stvar mjere. U međuprostoru postoje persiflaže. To je jasno iskazivanje mišljenja. Citirati život nije nimalo jednostavno. Citatomani su jedno, citatomanijaci drugo
 kao kad prepoznamo u divljini, bio to kamen ili drvo, nešto što je torzo, ruka, noga ili glava.</p>
<p>Ideja da život imitira umjetnost nije isprazna duhovitost, nego je duboko utemeljena.</p>
<p>I nutarnja odbrana tijela počinje s nožem.</p>
<p>Zamak u zamku budi se u tijelu čovjeka koji ga je načinio i govori:</p>
<p> </p>
<p>Dok mi se približavala magla</p>
<p>Pokušavao sam se sjetiti</p>
<p>Gdje će se zabosti skalpel</p>
<p>I kako će se razne boli rasporediti</p>
<p>Mada sve tamnija i teža magla pritišće</p>
<p>Vidim sebe u tmini</p>
<p>Golog</p>
<p>Svjetlucavog</p>
<p>Označenog</p>
<p>Svako svjetalce nešto znači</p>
<p>Iza je prolaz bola</p>
<p> </p>
<p>I tako se budim</p>
<p>Okružen tamnim prozorima</p>
<p>Bez bola</p>
<p>I ne mogu se više sjetiti ničega</p>
<p>Što me je činilo pacijentom</p>
<p>Vidim samo maglu</p>
<p>I sjećam se nje</p>
<p> </p>
<p>Čak je i Homer doživio nešto gore od citata. Parodiju. Još u antička vremena.</p>
<p>Svi citiraju jednu scenu iz Hitchcockova filma. Zato što je surova i morbidna.</p>
<p>Croninov roman <em>Citadela</em> te filmski život proširuju značenja citadele.</p>
<p>Pasolini neograničeno citira Marquisa de Sadea. I samog sebe i iritira usudove prste do zlikovačkog citata.</p>
<p>Tarantinovi citati iskrivljuju poznatu povijest i priče iz nje. Ideja je u početku bila duhovita, a potom se pretvara u persiflažu koju nije moguće obujmiti duhom.</p>
<p>A Macbeth je uvijek isti, sa škotskim, japanskim ili nekim drugim licem (sjajno sam tamnoputo lice vidio u teatru Globe gdje su igrali taj tekst kao priču iz svoje nedavne povijesti, što zapravo i jeste).</p>
<p>Itd. Itd. Itd.</p>
<p> </p>
<p>Tanka je linija između citata i plagijata.</p>
<p>Sve je stvar mjere.</p>
<p>U međuprostoru postoje persiflaže.</p>
<p>To je jasno iskazivanje mišljenja.</p>
<p>Citirati život nije nimalo jednostavno. Citatomani su jedno – citatomanijaci drugo.</p>
<p> </p>
<p><em>Kako si to rekao? Ljuboumomora. To nešto znači? Vjerujem. Šta? Stvar je u tome da to sam otkriješ. Zašto bih otkrivao? To je samo riječ? Svaka riječ nešto skriva. To i nije riječ nego neki bastard? Možda. Ljubomora? Umomora?</em></p>
<p><em>Tako nekako.</em></p>
<p><em> </em></p>
<p>Citirati samog sebe neka je vrsta samoispitivanja.</p>
<p>Makar to bilo iz neobjavljenih, nepoznatih rukopisa.</p>
<p> </p>
<p><em>Odjednom pomislih</em></p>
<p><em>Da bih ovaj trenutak trebao zapisati</em></p>
<p><em>I tako smo stajali neodlučni</em></p>
<p><em>Trenutak i ja</em></p>
<p><em> </em></p>
<p><em>Nisam se više mogao sjetiti</em></p>
<p><em>Zašto sam ustao i uzeo olovku</em></p>
<p><em> </em></p>
<p><em>Napolju je bila mrkla noć</em></p>
<p><em>Kao zgusnuta tinta</em></p>
<p><em> </em></p>
<p><em>I negdje u njoj</em></p>
<p><em>Izgubljeni trenutak</em></p>
<p> </p>
<p>Neki citatomani nisu toga svjesni.</p>
<p>I sam naziv mog teksta je preobraženi citat.</p>
<p>Zrno po zrno pogača.</p>
<p>Kamen po kamen palača.</p>
<p>Međutim, njihova zrna za pogaču su kriomice nabavljena zrna, a i kamenovi su tajom izvađeni iz palače.</p>
<p>Tako je citadela o kojoj je riječ vrlo krhka i samo prividno može zaštititi one čije se bitisanje skriva u njoj.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
E, BRATE, BAŠ GA PRETJERASljedeći članak
Ubila ga psiha
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo