Nada da ćemo bar pronaći posmrtne ostatke naših najmilijih gotovo da se izgubila, ističu članovi porodica stradalih

U mjestu Sjeverin, između Rudog u Bosni i Hercegovini i Priboja u Srbiji, obilježena je 28 godišnjica od stradanja Bošnjaka otetih iz autobusa 22. oktobra 1992. u mjestu Mioče na dijelu BiH kojeg je kontrolisala Vojska RS. Oni su zatim zatočeni u banju Vilina vlas kod Višegrada i ubijeni na obalama rijeke Drine.Zbog posebnih pravila koja važe za okupljanja tokom pandemije koronavirusa, današnjem obilježavanju su uz članove porodica prisustvovali samo imami iz dva pogranična grada. ( VBesic - Anadolu Agency )

U mjestu Sjeverin, između Rudog u Bosni i Hercegovini i Priboja u Srbiji, obilježena je 28 godišnjica od stradanja Bošnjaka otetih iz autobusa 22. oktobra 1992. u mjestu Mioče na dijelu BiH kojeg je kontrolisala Vojska RS. Oni su zatim zatočeni u banju Vilina vlas kod Višegrada i ubijeni na obalama rijeke Drine.

Zbog posebnih pravila koja važe za okupljanja tokom pandemije koronavirusa, današnjem obilježavanju su uz članove porodica prisustvovali samo imami iz dva pogranična grada.

Murat Softić bio je u vojnoj službi u Splitu, kada se desila otmica stanovnika Sjeverina. Početkom ratnih dejstava uspio se prebaciti do Sarajeva, a o sudbini svoje braće saznao je od drugih.

“To je bila jedna velika tragedija. Zasreteni, nenaoružani ljudi. Autobus je zaustavljen oni su bili pošli prema Priboju, izbačeni su iz autobusa i poslije odvedeni prema Višegradu. Kako je to završilo u Višegradu već se to zna”, ispričao je Softić, javlja Anadolu Agency (AA).

Fotografije na kojim se vide užasni prizori mučenja i premlaćivanja otetih državljana Srbije u banji Vilina vlas kod Višegrada nakon rata obišli su svijet. Porodice stradalih 28 godina poslije žive u nepravdi, jer je od 17 otetih do danas pronađen samo Medredin Hodžić. Većina počinilaca i niko od nalogodavaca nisu kažnjeni, a porodicama u Srbiji nije priznato pravo koje imaju druge porodice žrtava rata.

“Nada koju smo imali u početku bila je da ćemo bar naći posmrtne ostatke naših najmilijih i kako vrijeme odmiče te nade je manje i manje. Više gotovo da se svaka nada izgubila”, rekao je Softić.

Porodicama je ostalo jedino to da se svake godine, u sve manjem broju jer mnogi umiru ne dočekavši pravdu, okupljaju pored spomen obilježja u Sjeverinu, gdje je danas proučena dova.

“Jednostavno, osjećamo se zgroženim. Strazbur je odbio našu žalbu pod izgovorom da Srbija nije bila potpisnica tog sporazuma u vrijeme kada se desila otmica. Država nas ne priznaje kao svoje građane. Da tužimo BiH, teritorija na kojoj se desila otmica nije bila pod kontrolom Republike BiH i onda smo jednostavno ostali ni na nebu, ni na zemlju. Zaista jedno konfuzno stanje da se ne osjećamo čak ni kao građani drugog reda, već kao građani šesnaestog reda”, poručuje Omer Hodžić, predstavnik porodica žrtava ovog ratnog zločina.

Iz autobusa na liniji Rudo – Priboj zločinci su izveli Mehmeda Šeba, Zafera Hadžića, Meda Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muja Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić, dok je Sabahudin Ćatović otet ispred kuće u Sjeverinu u noći uoči ovog događaja.

U znak sjećanja na žrtve Sjeverina u Lim je, sa mosta u Mioču, u neposrednoj blizini mjesta gdje su oteti, bačeno cvijeće.

Putnike iz autobusa koji je 22. oktobra 1992. godine saobraćao na relaciji Rudo – Priboj oteli su pripadnici formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao na doživotni zatvor osuđeni ratni zločinac Milan Lukić. Za ovaj ratni zločin pred Okružnim sudom u Beogradu osuđena su četvorica pripadnika ove jedinice. Nakon hapšenja u Argentini, Milan Lukić je pred Haškim tribunalom, zbog zločina u Višegradu, osuđen na doživotnu robiju, ali za zločin nad Bošnjacima Sjeverina nije odgovarao. Ostali zločinci i njihovi nalogodavci nikada nisu odgovarali.