Analitičari ističu da se Republikanci nadaju da će Trumpove radikalne ideje biti blokirane iskusnim članovima kabineta koji će zauzeti konvencionalnije stavove bliske partijskim linijama. To se trenutno pokazuje kao dobitna kombinacija, iako je rano govoriti o tome kakav će njihov odnos biti kada u konačnici preuzmu svoje pozicije

Nakon što je pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u prihvaćena kao realnost, oči svijeta uprte su u osobe koje će u njegovom kabinetu obnašati ključne pozicije moći. Ko će biti šef vojnih snaga, ministar vanjskih poslova i ko će zasjesti na direktorska mjesta u obavještajnim agencijama samo su neka od važnih pozicija o kojima je novoizabrani predsjednik već donio odluku. Njegovi potezi, u suštoj suprotnosti s predizbornim obećanjima, pokazuju da on ne “isušuje močvaru Washingtona”, već se utapa u nju. Naftaši, bankari, rasisti i generali u penziji preuzeli su ključne pozicije moći, a Demokrate, kao i liberalni mediji, sedmicama napadaju Trumpa i ukazuju na to da je pogazio većinu predizbornih obećanja, i da je na putu da postane sve ono što je kritizirao u sazivu Obamine administracije.

Naftaš vodi diplomatiju, a penzionirani general vojsku

Diplomatsko lice SAD-a predstavljat će Rex Tillerson, koji je do sada obnašao funkciju predsjednika i izvršnog direktora naftnog giganta “Exxon Mobilea”. Na nedavnom saslušanju u Komisiji za vanjsku politiku Senata Tillerson je na nizu pitanja iskazao drugačije stavove od Donalda Trumpa. Prva razlika pojavljuje se u odnosu prema saveznicima. Tillerson, za razliku od svog budućeg šefa, vjeruje u ispunjavanje obaveza prema saveznicima. Posebno je interesantan njegov odnos prema Rusiji. Kao bivši šef “Exxon Mobilea”, koji u toj zemlji ima vrijedne ugovore za istraživanje naftnih bušotina, Demokrate su ga optuživale da je previše blizak Vladimiru Putinu. Tom se prijateljstvu radovao i veliki broj desničara u evropskim zemljama koji s Putinom gaje bliske odnose. Bliskost SAD-a s Rusijom ne bi bila mrska ni Srbiji kao ni Miloradu Dodiku.

Tillerson je, međutim, prema Rusiji zauzeo oštar stav. Poručio je da bi, za razliku od Obame, u slučaju ruske aneksije Krima, Ukrajini odobrio slanje ogromne vojne i obavještajne pomoći iako nije članica NATO-a, te da bi uveo još strožije sankcije. “Ono što bi Rusija razumjela snažan je odgovor. Uzeli ste Krim, ali tu vaša avantura staje”, rekao je Tillerson. Istovremeno, nije želio Putina nazvati ratnim zločincem uprkos pritisku koji je na njega izvršio republikanski senator Marco Rubio.

Trumpov izbor za ministra odbrane proslavljeni je general James Mattis, koji je u penziji od 2013. godine. Za njegovo je imenovanje Senat morao donijeti posebnu odluku kojom ga izuzima od pravila po kojem mora proći sedam godina od trenutka kada aktivna vojna lica napuste službu do imenovanja na civilnu državnu funkciju. To se nije pokazalo odveć problematičnim jer je Mattis poštovan, kako od Republikanaca, tako i od Demokrata. Na saslušanju u Senatu i on je, poput Tillersona, pokazao veliko odstupanje od politika koje zastupa Trump. Dok je novoizabrani američki predsjednik poručio da će razmotriti sve aspekte članstva SAD-a u savezu NATO, Mattis je poručio da je NATO najuspješniji vojni savez u modernoj historiji. Istaknuo je da je s Trumpom imao razgovore o tome te da je novi predsjednik pokazao veliko razumijevanje za njegove stavove.

Kao i Tillerson, i Mattis nema riječi hvale za Rusiju. Složio se s izjavom senatora Johna McCaina, koji je kazao da je “gledao tri predsjednika kako pokušavaju uspostaviti dobre odnose s Vladimirom Putinom, te da su sva tri predsjednika doživjeli propast”. Mattis je poručio da nema velika očekivanja po pitanju saradnje s Rusijom kao i da, iako je otvoren za saradnju, SAD mora biti svjesna koji su ciljevi Rusije.

Sve samo ne ispunjavanje predizbornih obećanja

Trumpov izbor za budućeg šefa CIA-e jednako je interesantan. Mike Pompeo, član konzervativnog republikanskog pokreta “Partija čaja”, diplomirao je na prestižnoj vojnoj akademiji West Point, a posjeduje i diplomu s Pravne škole Harvarda. Poput Tillersona i Mattisa, i Pompeo je zauzeo oštar stav prema Rusiji, upozorivši da je Vladimir Putin opasan lider. Istovremeno, Pompeo je bio protiv objavljivanja izvještaja Senata o metodama mučenja koje je CIA primjenjivala nad pojedinim zarobljenicima, poručivši da su ti agenti “patriote, a ne kriminalci”. Novi šef CIA-e protivnik je finansiranja i naoružavanja pobunjenika u Siriji koji se bore protiv Bašara al-Asada. Nejasan je i njegov stav prema izvještaju CIA-e, u kojem se optužuje Rusija za miješanje u američke izbore i pomaganje u pobjedi Donalda Trumpa.

Pobjedu na predsjedničkim izborima u SAD-u Trump je ostvario, između ostalog, i na obećanjima da će se obračunati s Wall Streetom i spekulantima koji najviše štete običnom američkom radniku. Njegov prijedlog za ministra finansija u vidu bivšeg bankara Goldman Sachsa Stevena Mnuchina sve je samo ne ispunjavanje predizbornih obećanja. Mnuchin je u poznatoj investicijskoj banci, u kojoj je radio i njegov otac, proveo osam godina i to od 1994. do 2002. godine, ostvarivši zavidan uspjeh, pri čemu je postao i član upravnog odbora Goldman Sachsa. Nakon napuštanja ove banke, Mnuchin je godinama radio u različitim investicijskim fondovima. S Georgeom Sorošem osnovao je fond SFM Capital Management, a s kontroverznim milijarderom sarađivao je na nizu drugih projekata. Najpoznatiji potez Mnuchina svakako je okupljanje grupe investitora koji su preuzeli posrnulu banku IndyMac za 1,55 milijardi dolara. Nakon toga su krenuli u agresivnu naplatu svih dugova i aktiviranje hipoteka, što je uzrokovalo demonstracije i ispred Mnuchinovog doma u Kaliforniji. Da bi nastavio tradiciju imenovanja milijardera, Trump je za budućeg ministra trgovine predložio Wilbura Rossa “teškog” 2,5 milijardi dolara. Ross je karijeru započeo u multinacionalnoj investicijskoj banci Rothschild Inc., koja je inače u vlasništvu istoimene porodice. Specijalizirao se za preuzimanje posrnulih kompanija i njihovo restruktuiranje.

Šefovi u Bijeloj kući

Jedno od najkontroverznijih imena u novom Trumpovom timu jeste Steve Bannon, i to na poziciji glavnog strategiste. Bannon je prethodno služio na poziciji izvršnog direktora medijske imperije Breitbart News, krajnje desničarskog medija. Veliki broj kritičara ovu je medijsku kuću optuživao za propagiranje rasističkih, seksističkih, ksenofobnih i antisemitskih vijesti koje su potaknule rast radikalne desnice u SAD-u.

Liberalni mediji optuživali su ga da širi ideologiju nadmoćnosti bijele rase, a 169 demokratskih kongresmena i senatora poslalo je Donaldu Trumpu pismo u kojem traže odbacivanje Bannona iz tima koji će preuzeti Bijelu kuću. Trump je to odbio i ostao je uz Bannona, koji je, između ostalog, služio i kao izvršni direktor Trumpove predsjedničke kampanje. Još jedan ključni dio Trumpove slagalice jeste Reince Priebus, koji je prethodno služio kao predsjednik Republikanskog nacionalnog komiteta. Analitičari ističu da će Priebus u novoj ulozi šefa osoblja Bijele kuće biti most između Trumpa i republikanske većine u zakonodavnim tijelima SAD-a.

Pored navedenih ključnih imenovanja, Trump je popunio i niz drugih pozicija u institucijama, poput Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, Agencije za zaštitu okoliša, Ministarstva transporta i ostalih. Trump je poručio da mu ne smeta činjenica što ministri koje je predložio, i za čije imenovanje očekuje potvrdu Senata, imaju različito mišljenje od njega o većini ključnih pitanja. Analitičari ističu da se Republikanci nadaju da će Trumpove radikalne ideje biti blokirane iskusnim članovima kabineta koji će zauzeti konvencionalnije stavove bliske partijskim linijama. To se trenutno pokazuje kao dobitna kombinacija, iako je rano govoriti o tome kakav će njihov odnos biti kada u konačnici i preuzmu svoje pozicije.

Saveznici u Evropi i Aziji umireni su izjavama kandidata za ministra vanjskih poslova, kao i ministra odbrane, koji su obećali nastavak saradnje i ispunjavanje ugovorenih obaveza. Čak su i o Kini, kao čestoj meti Trumpovih napada, predloženi ministri imali riječi hvale. Jedino su na gubitku populistički političari širom svijeta koji su u Trumpu vidjeli uzor koji će slijediti i od kojeg će imati podršku. Iako im može služiti kao uzor, tim koji okuplja Trump u savezništvu s Republikancima ipak šalje poruku kontinuiteta, a ne radikalne promjene.

Bez promjena u odnosu SAD-a prema BiH

Iako su predsjednik RS-a Milorad Dodik kao i pojedini političari u Srbiji pobjedu Trumpa vezali uz reviziju decenijske politike SAD-a prema Balkanu, sve su prilike da će odnos najmoćnije države na svijetu prema BiH, Kosovu i ostalim zemljama regije ostati isti. U kampu Republikanca poznati su kongresmeni poput Christophera Smitha i Roberta Aderholta, kao i senatora Rogera Wickera. Oni su već ranije poručili da će ustrajati na podršci SAD-a teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH. S druge strane, Trumpov kabinet već je sada zauzeo čvrst stav prema Rusiji, tako da bi svako miješanje Putinovog režima u dešavanja na Balkanu zasigurno prouzrokovala odgovor SAD-a i NATO-a. Tektonskih poremećaja u globalnoj politici sudeći prema svemu neće biti, a pozicija SAD-a prema BiH imat će kontinuitet od prethodnih 20-ak godina.

Ključni prijedlozi za buduće ministre i saradnike u Trumpovom kabinetu

Rex Tillerson, Ministarstvo vanjskih poslova

James Mattis, Ministarstvo odbrane

Mike Pompeo, CIA

Wilbur Ross, Ministarstvo trgovine

Steven Mnuchin, Ministarstvo finansija

Reince Priebus, Šef osoblja Bijele kuće

Steve Bannon, glavni strategist Bijele kuće