fbpx

Ostaje nada da se Bošnjacima više ne može prodati čavče pod golupče, ma koliko je teško upratiti sav taj zamršeni koloplet i ma koliko u njihovom raspamećivanju združeno sudjelovali i njegovi dojučerašnji prvaci svojim istodobnim hvalospjevima Abazoviću i crnogorskoj opoziciji, a istom verbalnim ratom s Amfilohijem Radovićem. Govorimo o sumanutim kolumnama emeritusa hižeslava Mustafe Cerića. Istovremeno jedan ovdašnji mlađahni i nadobudni historičar na svom profilu na Facebooku reda hvalospjeve Abazoviću i čezne za novom balkanskom budućnošću koja bi bila pandan tzv. Pax Ottomana. Sve je više “njakih hižeslava” među nama. Strah nas je da će uskoro predložiti osnivanje Hižeslavije

Izgleda da je Zukorliću stalo da novom naraštaju izgusla onu o istrazi izdajnika, da slučajno nekom svršeniku FIS-a ne padne napamet da se poselami s kolegom iz druge islamske zajednice. Ili da slučajno ne prekorači prag neke “izdajničke” džamije. Trebaju ti mladi islamski obrazovani ljudi da shvate da im je bliži Vučić, Dačić, Vulin od onog Sulje, Rasima i Šefika

Na bivšem reisu Ceriću velika je odgovornost i obaveza da odgovori javnosti zbog čega je u prošlosti dopustio navedeno Muameru Zukorliću i IZ-u u Srbiji? Zbog čega je slično postupio i s Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Zbog čega se priklonio jednoj strani kada je došlo do podjele i nije pokušao smiriti napetu situaciju i spriječiti pogubne podjele?

Ipak, javnost je ostala zapanjena zloupotrebom vjerske institucije u ovom procesu i blokadom magistralnog puta efendija Islamske zajednice sa stotinjak pristalica koji su pozivani na protest prošlog petka putem hutbi u prijepoljskim džamijama koje su pod kontrolom Islamske zajednice u Srbiji.

Koliko god može biti šokantna činjenica da vjerski autoriteti koji propovijedaju slovo Kur'ana i njegovu prvu naredbu Čitaj! traže da se neke knjige zabrane čitati, toliko je šokantno – književni historičari rekli bi i šokantnije – dovođenje u bilo kakvu vezu Njegoša i Kiša. Iz otvorenog pisma Zukorlićevih i Cerićevih udruženja jasno je da potpisnici književnost čitaju kao historijski dokument, ali je jasno i to da Kišovo djelo uopće nisu čitali, čak ni kao historijski udžbenik.