Bosanske mahalske džamije ponajprije određuje njihova pozicioniranost u skučenom mahalskom prostoru, koja uvjetuju da su uglavnom nevelike. Ni njihove munare, koje su najčešće pravljene od drveta, nisu visoke, jer ne trebaju odudarati od sredine, od okruženja u kojem u pravilu nema visokih kuća. Sve one nose lokalna historijska obilježja, ali i otkrivaju vlastitu povijest, da su kroz godine uvijek popravljane i dograđivane, da su se mijenjali materijali od kojih su građeni zidovi (drvo, ćerpič, cigle, beton) i krovovi (šindra, crijep, lim), ali da je munara ostajala drvena