fbpx

Teško je probavljiva činjenica da potporu francuskom predsjedniku pruža osoba koja je kao direktor jedne mostarske firme tražila ”na revers” Bošnjake zatočene u logorima koje je 1993. godine osnovala hercegovačka fašistička paradržavica. Još je ljigavija činjenica da potporu Macronu pruža osoba koja je, uz piće i meze, dočekala i izljubila pravosnažno presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, friškog diplomca zagrebačkog Katoličko-bogoslovnog fakulteta, čije su, da parafraziramo Čovića, “ekstremno katoličko djelovanje osjetili Bošnjaci Srednje Bosne”. Posebno oni u Ahmićima

Na popisu stanovništva iz 1931. godine u Bosni i Hercegovini (Drinska i Vrbaska banovina) bilo je 11.272 Roma. Na sljedećem popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je bilo 405, a u Bosni i Hercegovini 442 Roma. Ovaj tekst najvećim dijelom bazira se na dokumentaciji Zemaljske komisije za Bosnu i Hercegovinu za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1944–1947)

Malobrojni Bošnjaci koji su otvoreno podržali politiku NDH i uzeli učešće u zločinima nanijeli su nesagledivu štetu svom narodu i svojim potomcima, dajući alibi za zločine koje su tokom Drugog svjetskog rata počinili Srbi nad Bošnjacima. Poražavajuća je činjenica da je, zbog zlodjela pojedinaca, ispaštao cijeli jedan narod koji ne samo da nije imao nikakve krivice nego je otvoreno i masovno stao u zaštitu svojih komšija

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Bojeći se šireg revolta Bošnjake i ne nalazeći nekog naro­čitog razloga da insistiraju na uništenju Roma u Bosni i Herce­govini, učinjena je Bošnjacima koncesija, tako da je Ministar­stvo unutrašnjih poslova u Zagrebu pod br. 32661/41 od 30. VIII 1941. godine izdalo raspis, kojim su obustavljene mjere protiv tzv. bijelih Cigana. Ipak je i poslije toga dolazilo do ekscesa protiv Roma. Najizrazitiji se desio u Travniku u proljeće 1942. godine kada su vlasti NDH počele upućivati tamošnje Rome u koncentracione logore. Revoltirani ovim postupkom, Bošnjaci u Zenici izdali su 26. maja 1942. godine svoju rezoluciju, koju je potpisalo 27 uglednih zeničkih Bošnjaka

Umjesto da kao premijer – pretendent države koja je garant provedbe Daytonskog sporazuma – principijelno osudi referendume koje najavljuju vlasti u RS-u, Milanović s njima najozbiljnije računa i već pravi scenarije podjele suverene i međunarodno priznate države

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!