fbpx

Mustafa Busuladžić jedna je od prvih i vjerovatno najtragičnija žrtva uspostave novog režima među vjerskom inteligencijom. Njegov slučaj postat će urnek ponašanja spram društveno angažiranih vjernika tokom cijelog tog perioda. U ovim suđenjima optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti, tj. pretpostavku da je neko nevin dok se na objektivnom sudu ne dokaže suprotno. Također, teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na optuženom. Optuženi nisu imali nikakve pravne zaštite, pravnog zastupnika ili prava na žalbu. K tome, organizirana je snažna medijska kampanja koja je trebala dijabolizirati optužene i stvoriti pretekst za drakonske kazne koje su se izricale i za najsitnija djela. Najtragičnije je što su ovakve presude postajale zvanična istina

Odmah po dolasku na vlast 1945. godine komunistički režim uhapsio je Mustafu Busuladžića i po kratkom ga postupku osudio na smrt. U noći 29. juna strijeljan je u sarajevskom naselju Velešići, iza željezničke stanice. Neznani prolaznik na mjestu strijeljanja pronašao je njegove naočale i fes i odnio ih Mustafinim roditeljima. Očevici su svjedočili da je pred pogubljenje bio veoma smiren i da je cijele noći učio Kur'an

Nemojmo zaboraviti da se u SDP-u hvale kako na vlastitim izbornim listama imaju pripadnike i veterane zločinačke i genocidne VRS, dok istovremeno problematiziraju direktore pozorišta i kulturne atašee u NDH! To je samo još jedna potvrda očigledne činjenice da u SDP-u Agresiju na Bosnu i Hercegovinu ne tumače kao fašizam niti vide VRS fašističkom oružanom silom

Budući da su danas zastupnici Naroda i Pravde iznenada ušutjeli kada je u sarajevskoj kantonalnoj skupštini bilo glasanje po inicijativi SDP-a o „promjeni naziva ulica i ustanova koje nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom”, osjećamo se dužnima dati informaciju šta o Mustafi Busuladžiću misle zastupnici te stranke. Možda se to čini u ovom trenutku teško dokučivim, jer je njihov lider Dino Konaković rekao da su ideološki “i lijevi i desni”, da bi to zatim začinio napisavši da bi “glasali i za i protiv”, ali mi imamo odgovor barem kada je riječ o njihovom zastupniku Vedranu Jakupoviću. Naime, Vedran Jakupović nekada je bio saradnik sedmičnog lista “Stav”, u kojem se lijepim i pohvalnim riječima izrazio i odredio prema ličnosti šehida Mustafe Busuladžića, nevine žrtve komunističkog režima, koji ni jednim svojim istupom nije slavio ni nacizam, ni ustaštvo. Vedran se danas ušutio “i na lijeva i na desna” usta.

Živojin Pavlović je rehabilitiran, a Busuladžić ne samo da nije nego ga se po drugi put ubija. Riječ je o klasičnom eliminiranju ideoloških neistomišljenika, pri čemu su evidentna dvostruka mjerila u odmjeravanju mogućnosti nečije rehabilitacije. Ovo ukazuje i na nepoznavanje općih detalja iz historije, pa se neistine pretvaraju u ponovne optužbe i ponovna ubistva istih ljudi. Busuladžić je “kriv” jer je pokušavao upoznati svjetsku javnost s pokoljima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, naročito onim iz 1941. i 1942. godine u istočnoj Bosni od strane četnika. Isto tako, nesebično je pomagao na animiranju sarajevske čaršije u pružanju pomoći velikom broju izbjeglica iz ovih područja koje su uspjele pobjeći ispred zločinaca

“Školski odbor će se oglasiti i mi nećemo tek tako dati da nam mijenja ime škole ko god hoće. Sve ovo najviše košta roditelje, djecu i nastavnike, jer se o nama kao školskom kolektivu pričaju razne priče koje nisu nikako u redu. Mediji tu igraju posebnu ulogu i iznose gomilu nekih gluposti koje su predaleko od istine, a nama to konstantno šteti. Što se finansija tiče, to je težak udarac za školu, a nikoga nije briga za to”