fbpx

Bosna i Hercegovina je preživjela, nije nestala, ona je trebala da nestane. Prvi koji su zaslužni za to jesu branioci Bosne i Hercegovine, oni su branili i odbranili državu. Kada nas nisu mogli izbrisati, onda je došlo pitanje “šta sad”. Željeli su da nam se klanja dženaza, a mi se još uvijek bavimo s nekim našim građanima koji su postali dosta antagonistični prema našim liderima i optužuju nas da smo dopustili genocid. Na kraju, dr. Silajdžić i ja, iako smo imali nekada neke nesporazume, mi smo znali i imali zajedničku strategiju s predsjednikom Izetbegovićem i svim drugim liderima, uključujući Hrvate i Srbe u našim redovima, da treba da se gura ili da Zapad i UN prihvate ili pravu intervenciju da se završi rat ili da podignu embargo na oružje da se mi možemo braniti. Na kraju, mi smo pokazali da se možemo odbraniti, ali se nismo mogli osloboditi jer nismo imali takvu vrstu oružja, vojna ofanziva traži vrstu oružja koju mi nismo imali, a krv i hrabrost da odbranimo većinu Bosne i Hercegovine smo imali

"Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija 20. maja 1992. godine prihvatilo je aplikaciju Republike Bosne i Hercegovine za članstvo u UN-u i donijelo Rezoluciju 755. Dva dana kasnije, 22. maja 1992. godine, Generalna skupština UN-a usvojila  je Rezoluciju, čime je Republika Bosna i Hercegovina postala punopravna članica Ujedinjenih nacija. Istog dana, ispred zgrade UN-a podignuta je i prva zastava nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, zajedno sa zastavama i druge dvije nove članice, Slovenije i Hrvatske", objavili su na službenoj stranici Fondacije Alije Izetbegovića uz ekskluzivnu priču i arhivske fotografije o nastanku prve zastave nezavisne i demokratske Bosne i Hercegovine.