fbpx

“Raskrinkavanje je kreiralo crvenu i žutu listu medija kako bi čitaoci mogli lakše pratiti koji su mediji skloniji medijskim manipulacijama. Na crvenoj listi Raskrinkavanja nalaze se mediji čiji je makar jedan članak dobio ocjenu ‘lažna vijest’ u posljednja tri mjeseca. Na listu dolaze i mediji koji su u posljednja tri mjeseca objavili tri članka s ocjenom ‘prenošenje lažne vijesti’. Za medije koji se neprestano nalaze na ovoj listi možemo zaključiti da su nekredibilni i da njihove objave uvijek treba dobro provjeriti prije nego što im se povjeruje”, kažu u Raskrinkavanje.ba

Atak na “cvijet Srebrenice” klasika je u već dobro poznatom narativu osporavanja apsolutno svih bošnjačkih simbola. Dok napadi izvana idu na demonizaciju bošnjačkih simbola označavajući ih kao mrzilačke ili uvredljive, napadi iznutra gotovo po pravilu idu na njihovu kriminalizaciju, pokušavajući ih zaprljati, obezvrijediti i problematizirati kao kontroverzne

Maratonski sudski proces, veliki broj uočenih nepravilnosti tokom istrage, oslobađajuća presuda za osobe koje je Tužilaštvo teretilo..., sve to budi opravdane sumnje da je nešto ozbiljno truhlo u Tužilaštvu Kantona Sarajevo i da otac ubijenog Dženana potpuno ispravno sumnja u transparentan rad Tužilaštva.

“U pitanju je jedan trend, svjesna tendencija operativnog mozga u toj medijskoj slici koja razumije da je bh. javnost lahkovjerna, naročito bošnjačka, vjeruje u sve što pročita. Neka živ pročita da je umro, reći će: Možda sam i umro. Ta je lahkovjernost najizraženija kod bošnjačke populacije, to je jedna vrsta nevjerovatne patologije društva”

Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Teško je reći šta bi bila strašnija opcija, to da zaista postoji neki centar izvan Bosne i Hercegovine koji objedinjuje djelovanje beogradskih i sarajevskih medija ili da se radi o svojevrsnom nametnutom, novinarskom i medijskom mentalitetu i kulturi, preostalim još iz vremena Jugoslavije, gdje se većina sarajevskih medija u izboru i načinu obrade tema i zauzimanju političke pozicije instinktivno i automatski ravna prema interesima Beograda

Izgleda kao da je, padom Halepa i primirjem postignutim poslije toga, nestalo interesa za informiranje o narušavanju tog primirja i civilnim žrtvama svakodnevnih bombardiranja. Kao da niko ne želi narušiti sliku koju emitiraju manje-više svi političari svih umiješanih strana ponavljajući frazu kako se “primirje uglavnom održava”. Time se Asadu praktično daju odriješene ruke