fbpx

Proturječni su stavovi srbijanske vanjske politike jer, s jedne strane, planski i praktično zanemaruje regionalnu saradnju sa susjedima, a s druge strane neiskreno teži za napretkom prema članstvu u EU. To su dva kontradiktorna procesa, isto kao što su kontradiktorne srbijanske težnje rehabilitacije zločinačke prakse u ratovima na prostoru Zapadnog Balkana i težnje za integraciju Srbije EU. Neiskrena su obećanja Srbije da će se zalagati za regionalnu saradnju sa svojim susjedima, Hrvatskom, BiH, Crnom Gorom i Kosovom

Prirodne nepogode, epidemije i pandemije, dok ugrožavaju, ne prepoznaju da li postoje ideološki i politički, neprijateljski antagonizirane i sukobljene strane u društvima, državama i čovječanstvu kao globalnom društvu koje ugrožavaju, već jednako ugrožavaju i uništavaju pripadnike svake od postojećih ideoloških, političkih, rasnih, nacionalnih, državnih i kulturnih posebnosti. Tada, u pogledu sigurnosti postoje samo dvije antagonizirane, sukobljene strane: ljudski rod, s jedne strane, i radikalna opasnost za ljudski rod, s druge strane

Političke i liderske garniture Saudijske Arabije i Irana iz generacije u generaciju čine iste greške na štetu svojih naroda i država. Manje je bitno da li ili ne od njihovih sukoba imaju korist najmoćniji strani faktori koji se na tom prostoru javljaju deus ex machina kao “civilizacijski napredniji”, s ulogom da arbitriraju u sukobima između “primitivnih” plemena, nacija, vjera (mezheba)

Sadržaji međusobnih optužbi Irana i SAD-a indikator su apsurdnosti američko-iranskih sukoba. Ako se sagledaju i rasvijetle po kriterijima istinskih težnji za mir i sigurnost, njihovi su sukobi besmisleni, što znači da su bez ikakvog opravdanja iracionalno usmjereni protiv mira i sigurnosti. Taj sukob nanosi ogromnu štetu jer iscrpljuje i američki i iranski narod, ali i brojne druge narode u državama na Bliskom Istoku, pa i šire u svijetu. Prema tome, perspektive mira na Bliskom Istoku ovisne su od sposobnosti SAD-a i Irana da sa svojim saveznicima sagledaju besmislenost i iracionalnost svojih sukoba

Početkom marta 2019. godine ministar vanjskih poslova Turske Mevlüt Çavuşoğlu rekao je: “Uvođenje sankcija Iranu smatramo pogrešnim. Takvo guranje Irana u ćošak predstavlja rizik i opasnost za cijelu regiju.” Çavuşoğlu je upozorio da se američka nepravda prema Iranu događa istovremeno dok se pojačava izraelska nepravda prema Palestincima, što još više komplicira sigurnost regije. Kina je također osudila Trumpovo odbacivanje nuklearnog sporazuma. Izrael je čestitao Trumpu odbacivanje nuklearnog sporazuma. Ista ta Trumpova odluka dopadala se i Saudijskoj Arabiji

Bošnjačko kompromisno odustajanje od zahtjeva za ukidanje entiteta FBiH i RS-a nije rezultiralo prestankom napada na integritet i suverenitet BiH. Naprotiv, drastično je intenzivirano djelovanje vladajućih srpskih lidera i političkih stranaka s ciljem da se RS otcijepi od države Bosne i Hercegovine i pripoji susjednoj državi Srbiji. Još jednom takvom djelovanju svjedočimo nakon odluke Ustavnog suda BiH, koji je “presudio” da poljoprivredno zemljište u RS-u pripada državi, a ne entitetu

Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije

Ne samo od profesora Lučića iz Zagreba već, nažalost, i s drugih strana dopire, upotrebom naučnih titula, vulgariziranje najznačajnijih pitanja za međunacionalne i međudržavne odnose u balkanskoj regiji, kojoj pripada i Hrvatska. Za njegovu od istine beskonačno udaljenu ocjenu opravdano je reći da je propagandistička, obmanjivačka, da nema nikakve veze s naukom, pa u konačnom da je banalna, vulgarna, iracionalna i glupa ako se pod pojam gluposti uvjetno svrsta iracionalnost, ili obratno, ako se pod pojam iracionalnost uvjetno svrsta pojam glupost. Sa stajališta onih koji brinu o svojoj i općoj sigurnosti, redakciji Globusa treba se zahvaliti što, kad već postoje, objavljuje gluposti (iracionalnosti)

Prema onome što Dodik zagovara, a Vučić usmjerava i odobrava, vanjska politika Srbije prema BiH može se etiketirati kao “politika razgraničenja”, u kojoj treba zauvijek definirati srpski nacionalni cilj uređenja granice Srbije, u čiji bi sastav ušli dijelovi Kosova, dijelovi BiH (RS) i Crna Gora. Dodik je rekao da je srpski nacionalni interes ujedinjenje “Republike Srpske, Srbije, četiri općine Kosova, uz reintegraciju srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori”. Izostavljanje ranije ambicije da u sastavu velike Srbije budu dijelovi Hrvatske rezultat je hrvatsko srpskog dogovora protiv BiH na “dugoročnoj osnovi”

Bitna razlika politike vladajućih stranaka u entitetu RS-u i njihove opozicije ogleda se u činjenici da lideri opozicije govore da entitet RS vide unutar političkog uređenja države BiH, dok ekstremista Dodik u ime vladajućih stranaka ističe da budućnost tog bh. entiteta vidi izvan države BiH. U tom pogledu, političke akcije usaglašavaju Dodik u ime RS-a i Vučić u ime Srbije