“Ni najstariji Stočani ne pamte ovakvo hodajuće čudo po njihovom koloritnom, ali skladnom i mirnom krajoliku. Junak naše priče ima isposničko lice živahnog i veselog pogleda. U rukama nosi janje, a za njim kaskaju magarac, nekoliko koza i ovaca te pas koji veselije zamaše repom čim se primaknu nastambama našeg svijeta, uspavanog hercegovačkog”