Teško je pronaći oblast naše tradicije u kojoj Ehli-bejt ne zauzima posebno mjesto: od usmene tradicije i uspavanki u kojima se spominje Ehli-bejt, preko mevluda i pučke kulture koja bilježi da se tokom sadnje u proljeće učio poseban napjev u kojem se spominje Ehli-bejt s namjerom prizivanja Božijeg blagoslova i obilnog uroda, da su neke biljke nosile, a i danas nose časna imena Ehli-bejta, da je na ratnim zastavama naših predaka bio istaknut hazreti Alijin mač Zulfikar, pa sve do visoke divanske književnosti u kojoj Ehli-bejt ima doista istaknuto mjesto