Iskreno, teško je naći neku smislenu razliku između zahtjeva koji upućuje neki očajni opkoljeni razbojnik kojem je propala pljačka banke i liste pustih želja koje su uputili razvlašteni i podjednako očajni sarajevski kadrovi SDP-a. Ta sličnost ne ogleda se samo u nebuloznoj ultimativnosti suludih zahtjeva, drskom ucjenjivačkom nastupu već i u njihovoj krajnjoj fantastičnosti
Šta god da je u pitanju, jedno je sigurno, ovo je ogroman autogol i za tragikomičnog Mašića, no posebno za ionako uzdrmani SDP, i to u trenutku kada ovoj stranci na samrti takvi autogolovi najmanje trebaju.
Vrlo ružna i vrlo opasna poruka šalje se ovakvom neodlučnom i kalkulantskom politikom. Njome se Dodiku signalizira da slobodno nastavi s dosadašnjim političkim kursom jer istinske reakcije, a kamoli akcije, neće biti, a političare u FBiH prokazuje kao neodlučne i isprepadane konformiste koji više osluškuju šta kažu strane ambasade nego ono šta im poručuje narod ili historijski trenutak.
Pogotovo je zanimljivo to što kod Mašića i njegovih partijskih drugara nema takve histerije kada je riječ o neprestanom uraganu govora mržnje i zveckanja oružjem koji dolaze iz velikosrpskih dodikovskih krugova.
Strategija sadrži sastavnice koje počivaju na interesnim prožimanjima struktura bliskim Fahrudinu Radončiću i ostaloj skalameriji, onom najgorem djelu SDA koji je, srećom, otpadao, poput Bakira Alispahića. Riječ je o eksplozivnom spoju (para)obavještajnog, medijskog i političkog. Ne postoji nikakva ideologija koja je mogla spojiti te ljude, nikakva ideja, jedino i isključivo interes ili čak preživljavanje s obzirom na to da je neka sila reda i zakona takvim ljudima uvijek za repom
U nedostatku konkretnih i svrsishodnih ideja iz područja ekonomije, ljevica se fokusira na ideološke poruke kojima pokušava mobilizirati glasače. Da bi opravdali svoju poziciju antifašista i anacionalista, na drugoj strani moraju biti stvoreni fašisti i nacionalisti
