Ma kako neko na to gledao, najvažniji razlog opstanka Bosne i Hercegovine u njenim granicama bila je Armija RBiH. Bosna i Hercegovina država je s rokom trajanja ako ne postoje jake autentične i autohtone oružane snage patriota koje mogu garantirati njenu cjelovitost i suverenitet
Bilo kako bilo, dovoljna su i ova tri primjera da se vidi kako postoji određena grupacija javnih ličnosti koja je uvijek raspoložena da iz raznoraznih razloga piskara gluposti koje, bila im to krajnja namjera ili ne bila, za posljedicu imaju amortizaciju onoga što se desilo u Višegradu. Sve dok je takva neozbiljna, ali opasna relativizacija prihvaćena u javnosti kao legitimno mišljenje, ne može se očekivati ozbiljan pristup problemu kakav su šovinističke manifestacije s kojih se šire govor mržnje i netrpeljivosti.
Prema vlastitom svjedočenju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, gdje je nastupio kao svjedok odbrane Radovanu Karadžiću, novi direktor Službe za zajedničke poslove institucija BiH bio je od juna 1992. do decembra 1993. godine na položajima Vojske Republike Srpske na Jevrejskom groblju u Sarajevu, odakle je svakodnevno pucano baš na zgradu u kojoj će ovaj bivši pripadnik jedinice četničkog vojvode Slavke Aleksića biti direktor do jula 2023. godine
U povodu 110. godina od rođenja Pašage Mandžića, jedne od najutjecajnijih osoba u sjeveroistočnoj Bosni od završetka Drugog svjetskog rata do isključenja iz Saveza komunista 1975. godine, narodnog heroja i prvoborca, objavljujemo pismo u kojem je 1973. godine pozivao da se “otvoreno progovori o revoluciji” jer je dotadašnje pisanje o tome umnogome bilo “nekritičko i netačno”. Mandžić je smatrao da je potrebno iznijeti istinu o formiranju “četničko-partizanskog štaba”, smatrajući da je time napravljena osnovna greška, uzrok svih “pojava deformacija” i svega što se ondje događalo 1941. i u prvoj polovini 1942. godine
Prolazeći mještani šapuću o strašnim četničkim orgijama koje se svake noći događaju na tom mostu – vode Drine mogu teći kao suze nad svakim lešom nevino masakriranih i nedužno ubijenih ljudi. Kafana kraj samog mosta, nekad svratište putnika namjernika i mještana, sada zatvor. Zadnje mjesto tu zatočenih nevinih ljudi, mahom muslimana. I sad slijedi sadržaj ove moje priče, mog pamćenja
Prema odluci beogradskog suda, Dragoljub Mihailović, dokazani saradnik okupatora i zapovjednik snaga koje su činile stravične zločine, slobodan je građanin i takav će i ostati, bez obzira što se sud nije bavio pitanjem njegove krivice za zločine nad Bošnjacima, Hrvatima, Crnogorcima, ali i Srbima, zbog čega mu je konačno i tužilac bio Srbin – Miloš Minić, kasniji visoki jugoslavenski funkcionar. Šta poruka proizašla iz sudske odluke znači narodima koji su osjetili pravo lice Mihailovićeve tobožnje borbe protiv okupatora, i njegovog navodnog antifašizma
