fbpx

Prva skupina muslimana koja je u svoje domove došla u SAD stigla je krajem 1870-ih. Propadanje Osmanskog carstva i nestabilnost na Bliskom Istoku učinili su imigraciju u Sjedinjene Države i Kanadu vrlo privlačnom. Hiljade Arapa, od kojih su većina bili muslimani, pristigli su iz Sirije, Libana i Jordana. Tragali su za “američkim snom” i bježali od progona ili finansijskih teškoća u svojim rodnim zemljama. Budući da su mnogi muslimanski doseljenici bili slabo obrazovani i malo ili nikako poznavali engleski jezik, često su pristajali na loše plaćene tvorničke poslove. Neki su se muslimani vratili u svoje matične zemlje, ali mnoge su porodice ostale

S-400 i F-35 samo su povod za produbljivanje krize tursko-američkih odnosa i nešto što bi se uz dobru diplomatsku volju moglo relativno lahko prevazići. Uzroci su dublji i, u suštini, kao što se može vidjeti iz gore spomenutih tekstova i analiza američke štampe, leže u nepristajanju na tursku nezavisnost. Ispoljavanje turske nezavisnosti u vidu ispitivanja prisutnosti prirodnog gasa u istočnom Mediteranu povećava nervozu Zapada. Mala bara, mnogo krokodila

Desničarsko-bjelački šovinizam u Evropi i SAD-u uglavnom je usmjeren protiv Hebreja i protiv tamnoputih osoba, Afrikanaca, Arapa, Indijaca, Roma... Zbog svoje tradicionalne neobrazovanosti, šovinisti su islamofobiju objedinili s rasnom pripadnošću pa bijele muslimane definiraju kao osobe koje ne pripadaju svojoj rasi. O tome govori i studija Kako bijeli muslimani podnose islamofobiju, nedavno objavljena u Americi

Prije nego što neki istupe s predrasudama tvrdeći kako je opet riječ o vjerskoj propagandi ili manipulaciji, treba naglasiti da je pred nama knjiga dominantno kulturološke naravi. Jonathan Curiel, kolumnista prestižnih novina San Francisco Chronicle, u borbi protiv savremenih predrasuda na relaciji SAD – Bliski istok i Afrika, dokazuje kako ima više zajedničkog između savremene američke pop-kulture i arapskog, islamskog i afričkog svijeta nego što se to obično smatra. Poslije iscrpnog istraživanja u Pakistanu, Iranu, Africi, širom Amerike i drugdje, Curiel smjelo pokazuje zašto bi fanovi bluz-muzike, hippy-subkulture, rok-filozofije, Jima Morrisona, Elvisa Presleya, Boba Dylana, Led Zeppelina, Billie Holiday, trebali prepoznavati njihovu vezu s arapskim, perzijskim, indijskim i afričkim svijetom kao i s islamskom kulturom