fbpx

“Kad sam pogledao prema Komandantu, on je pucao iz stojećeg stava, blago raširenih nogu i raskopčanog gornjeg dijela uniforme, a svuda oko njega zabadali su se meci. U tim trenucima jedini je on ostao u stojećem položaju. Svi ostali bili su zalegli, i Alija, i Makić, i ja, i drugi. Mislim da su ih naši izviđači tukli nitroglicerinkama. Ogradila se strašna pucnjava. Mnogi nisu ni znali u šta pucaju ispred sebe, ali su pucali. Kad sam otkočio pušku, vidio sam Komandanta na desnoj strani puta kako u čučećem položaju mijenja okvir. Tad sam ga posljednji put vidio”

I Husein i Husref bili su poput stotine i hiljade drugih boraca 505. brigade željni borbe i dokazivanja. Sudbina je htjela da svoj borbeni put okončaju šehidskom smrću. Svakim trenutkom provedenim u borbi i svakim korakom i ispaljenim metkom zadužili su nas da ih se stalno sjećamo i o njihovim herojstvima kazujemo generacijama koje ne pamte protekli rat. U suprotnom, može se vrlo lahko desiti da njihova borba bude uzaludna

Bio je jedan od brojnih starješina 505. bužimske viteške brigade koji se nimalo nisu štedjeli da štite narod i brane državu od brutalne agresije kojoj su Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo tri i po godine bili izloženi. Tekbir na usnama i metak u grudima posljednji su detalji iz njegova ovodunjalučkog života jer je poginuo u direktnom okršaju s neprijateljskim vojnicima i izgovarajući najuzvišenije riječi koje jedan vjernik može izgovoriti

Ove dvije jedinice stalno su bile u najžešćim okršajima; tamo gdje su i hrabri posustajali, oni su dolazili. Svojim saborcima donosili su hrabrost i vjeru u pobjedu, a svojim neprijateljima strah, očaj i propast. Branili su neodbranjivo, osvajali neosvojivo