U posljednjih nekoliko mjeseci uvelike nam se serviraju izjave predsjednice RH gđe Kolinde Grabar Kitarović, g. Dragana Čovića kao i g. Bože Ljubića, o majorizaciji i ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, a posebice imajući u vidu nedavno održani naučno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji evropskih vrijednosti?”.

Ne zanemarujući i ne negirajući realne probleme koje narodi BiH imaju, među njima i bosanski Hrvati, vrlo je važno istaći objektivno stanje. Pozicija i bošnjačkog i hrvatskog naroda u manjem BH entitetu je izuzetno teška i u tome se svi možemo složiti. Što se Federacije BiH tiče, kako navodi g. Sead Turulja, profesor povijesti iz Sarajeva, brojke jasno pokazuju pravo stanje stvari.

1. U vojsci BiH BH Hrvati imaju cca. 19 % zastupljenosti što za četvrtinu nadilazi broj popisanih Hrvata u državi (po novom popisu bi ih trebalo biti 15 %);
2. U Vladi Federacije BiH BH Hrvati imaju 43 % zastupljenosti, što je više od duplo više nego popisani broj Hrvata;
3. Na nivou Države BiH BH Hrvati su zastupljeni sa 33 % tj. dvostruko više nego što ih ima na popisu na terenu BiH;
4. BH Hrvati su potpuni gospodari svoje sudbine u 26 općina Federacije BiH na lokalnom nivou, a vode glavnu riječ u 3 kantona FBiH, dok su u 2 kantona ravnopravni politički subjekt Bošnjacima. Dakle, u 3 kantona uživaju potpunu policijsku, sudsku i svaku drugu autonomiju;
5. Bošnjaci ne kontroliraju privatni kapital hrvatskih poduzetnika, niti način na koji lokalna i kantonalna administracija investira novac poreskih obveznika;
6. U fiskalnom vijeću BiH su BH Hrvati zastupljeni s 3 predstavnika ili 50 % članova, gotovo pet puta više nego su zastupljeni u stanovništvu BiH. BH Hrvati se najviše od svih pitaju za financije u BiH;
7. BH Hrvati imaju 5 lokalnih i regionalnih TV stanica, 25 radio stanica, 15 lokalnih i 2 dnevne novine;
8. U BiH djeluju 94 hrvatske osnovne škole, 47 hrvatskih srednjih škola, jedan privatni i jedan državni hrvatski univerzitet.

Iz navedenih činjenica se jasno vidi da, zapravo, bosanski Hrvati nisu zakinuti ni na koji način u skladu s brojčanom zastupljenosti tog naroda u BiH. Dapače o poziciji u društvu koju uživaju BH Hrvati, Bošnjaci iz Hrvatske, Bošnjaci iz Sandžaka, ali i Hrvati iz Vojvodine ili čak Austrije mogu samo sanjati.

Prigovor da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva također nije opravdan, jer bošnjački član Predsjedništva predstavlja 50,11 % stanovništva BiH, a hrvatski svega 15 %, istovremeno imajući jednaka prava na odlučivanje i financiranje. U Predsjedništvu BiH pola stanovnika BiH ima 1/3, a preostalih pola stanovništva BiH 2/3 vlasti. Zar to nije, zapravo, majoriziranje i preglasavanje Bošnjaka?

Sudeći po čestim obraćanjima javnosti hrvatskih i srpskih predstavnika, predstavnici bošnjačkog naroda trebali bi izvući pouku kako se zastupaju nacionalna prava, i bori za vlastiti položaj, čak i tamo gdje za to ima realno jako malo utemeljenja i argumenata.

II.

Povodom proceduralnih razloga odbacivanja BH aplikacije za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine jasno je da je ista odbačena zbog pisama g. Ivanića i g. Čovića, koji su bili protiv revizije. Dakle, njihova pisma, a ne navodna nelegitimiranost agenta BiH g. Softića bili su povod za odbacivanje zahtjeva za reviziju. Sud je tražio odluku Predsjedništva BiH znajući da je ne može dobiti, što zapravo predstavlja presedan u povijesti da Sud traži od negatora genocida pristanak na samu reviziju, čime se zapravo oduzima pravo nevinim žrtvama na pristup Sudu, kao i na moralnu i svaku drugu satisfakciju.

Dojma smo da je javnost iz RH podržavala zahtjev za reviziju, te da bi svakako trebalo glasati za reviziju u Predsjedništvu BiH, što se nije dogodilo. Također, i RH podnijela je tužbu protiv Srbije za zločin genocida, čime se jasno naznačuje smjer i volja hrvatske države. No, to se nije odrazilo na stavove hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Naglašavamo da presuda iz 2007. godine ostaje važiti u punini, s temeljnim dispozitivom da je Republika Srbija prva država koja je proglašena odgovornom za povredu međunarodnih obveza iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno da nije spriječila genocid iako je mogla. Ostat će trajno zabilježeno da su zločin na području Srebrenice izvršile policija i vojska Republike Srpske. I to je fakt na kojem bi se trebale graditi neke buduće pozicije. Potičemo žrtve da tuže manji BH entitet i traže naknadu odnosno reparaciju učinjene im štete, sukladno presudi iz 2007. godine.

BOŠNJAČKI NACIONALNI SAVJET