fbpx

- Prva stvar koja se spominje u Dejtonskom sporazum uje država BiH, njen kontinuitet, njene institucije i njena zastava. Njena zastava i grb su simboli države BiH i svih njenih institucija i to se mora poštovati. To jučer nije ispoštovano – kazao je Džaferović.

Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.

Šta pisci i doktori književnosti misle o nacionalnoj poeziji naroda kojem pripadaju? Misle li da postoje neka opća mjesta prema kojima imaju jednak odnos, šta misle o književnom kanonu, kojeg živućeg pjesnika smatraju neupitnim

“Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović jedne je prilike rekao: 'Sve što bosanski misli je za jedinstven Mostar.' Nažalost, Mostar još uvijek nema taj 'luksuz' da se bori s normalnim svakodnevnim problemima. U gradu su snage koje negiraju zločine i slave zločince. Jedinstvo je i uz vidne različitosti neminovno ako želimo pobjedu jer se nije promijenila politika HDZ-a. Zato Mostar treba birati ljude, a ne stranke. Mostar sada kontra HDZ-a ima dvije liste”

"Ne vidim sebe kao gradonačelnika samo jednog dijela grada ili samo jednog naroda. Tako ne mogu razmišljati. Nisam takav čovjek i osoba sam koja ima prijatelje svih nacionalnosti i svih političkih orijentacija. Sasvim je normalno da ljudi imaju različite političke stavove, međutim, ne vidim nikakvog razloga za podjelama ili nekakvim selektivnim pristupom bilo kojem dijelu grada. Mostar je jedan grad, multietnički grad, grad u kojem smo sudbinski okrenuti jedni prema drugima i politike podjela ne mogu zadovoljiti potrebe građana Mostara"

Bosna i Hercegovina je preživjela, nije nestala, ona je trebala da nestane. Prvi koji su zaslužni za to jesu branioci Bosne i Hercegovine, oni su branili i odbranili državu. Kada nas nisu mogli izbrisati, onda je došlo pitanje “šta sad”. Željeli su da nam se klanja dženaza, a mi se još uvijek bavimo s nekim našim građanima koji su postali dosta antagonistični prema našim liderima i optužuju nas da smo dopustili genocid. Na kraju, dr. Silajdžić i ja, iako smo imali nekada neke nesporazume, mi smo znali i imali zajedničku strategiju s predsjednikom Izetbegovićem i svim drugim liderima, uključujući Hrvate i Srbe u našim redovima, da treba da se gura ili da Zapad i UN prihvate ili pravu intervenciju da se završi rat ili da podignu embargo na oružje da se mi možemo braniti. Na kraju, mi smo pokazali da se možemo odbraniti, ali se nismo mogli osloboditi jer nismo imali takvu vrstu oružja, vojna ofanziva traži vrstu oružja koju mi nismo imali, a krv i hrabrost da odbranimo većinu Bosne i Hercegovine smo imali