Zaboravljeni vakuf Mehmed-paše Sokolovića

Mehmed-paša sagradio je u Istanbulu dvije džamije, a u okolini još jednu, u mjestu Luleburgaz. Još su samo dvije osobe u Istanbulu, barem kada je u pitanju monumentalna gradnja, imale “dvojne” džamije: princeza Mihrimah, kćerka sultana Sulejmana (džamije na Edirne kapiji i Uskudaru), i još jedan Bošnjak, Ali-paša, veliki vezir iz vremena sultana Bajezida II (džamija pored Kapali čaršije i na Fatihu)

 

Većina historičara smatra da je Mehmed-paša Sokolović bio najznačajniji veliki vezir Osmanskog carstva. To se obično objašnjava njegovim veoma uspješnim djelovanjem u periodu zlatnog doba Osmanlija i zbog toga što je praktično bio drugi čovjek carstva u vrijeme čak trojice sultana: Sulejmana I, Selima II i Murata III. Međutim, manje je poznato da je Mehmed-paša bio i jedan od najvećih pokrovitelja umjetnosti i arhitekture. Što se tiče njegovih vakufa i velikih projekata u Bosni, oni su više-manje poznati, pogotovo oni u Višegradu, mada se malo toga sačuvalo, a tri su mosta svakako najpoznatija: Most u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju i Kozija ćuprija kraj Sarajeva.

Interesantno da je od svih velikih vezira Bošnjaka upravo on najviše ulagao u Bosnu, a što je tema koja još nije dovoljno istražena. Njegova zaostavština ogromna je i u samoj Turskoj, pogotovo u Istanbulu i njegovoj okolini. U tom kontekstu, posebno treba potcrtati Mehmed‑pašinu saradnju s Mimarom Sinanom (umro 1587/88), koji je bio najznačajniji osmanski arhitekta u historiji, autor projekata poput džamije Sulejmanije ili džamije Selima II u Edirnama, koji je projektirao gotovo sve Mehmed-pašine vakufe, a među kojima se najviše ističu džamije.

Ta saradnja svakako nije bila slučajna i, osim što se u hijerarhijskom smislu podrazumijevala, ova dva čovjeka bila su i veliki prijatelji s obzirom na to da su zajedno “drugovali” i učestvovali u brojnim vojnim kampanjama (ne smijemo zaboraviti da je Mimar Sinan svoju karijeru započeo kao vojni inženjer).

“PORODIČNI MESDŽID” I KULIJA U LULEBURGAZU

Mehmed-paša Sokolović sagradio je u Istanbulu dvije džamije, a u okolini još jednu, u mjestu Luleburgaz. Još su samo dvije osobe u Istanbulu, barem kada je u pitanju monumentalna gradnja, imale “dvojne” džamije: princeza Mihrimah, kćerka sultana Sulejmana (džamije na Edirne kapiji i Uskudaru), i još jedan Bošnjak, Ali-paša, veliki vezir iz vremena sultana Bajezida II (džamija pored Kapali čaršije i na Fatihu).

Najpoznatija Mehmed-pašina džamija nalazi se na Kadirgi (1571), malom, ali veoma živopisnom istanbulskom kvartu (ova džamija ima i naziv Sokollu-Ismihan sultan džamija, i građena je kao porodični mesdžid). U stručnoj literaturi o njoj imamo obilje podataka i mnogi je smatraju njegovom glavnom džamijom, i to iz barem četiriju razloga: 1. Mimar Sinan navodno je ovu džamiju (u konkurenciji manjih objekata) smatrao svojim najboljim ostvarenjem, što je mišljenje i većine stručnjaka, pogotovo kada je riječ o džamijama s heksagonalnom osnovom; 2. Izgrađena je u blizini današnjeg Sultan Ahmedovog trga (nekadašnjeg bizantijskog hipodroma), koji je u 16. stoljeću bio rezidencijalni dio grada. Vjerovatno se na mjestu ili blizini plac