fbpx

194

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Samo proglašenje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine u širim narodnim masama u Bosni i Hercegovini nije praćeno velikim manifestacijama oduševljenja. Obični ljudi imali su drugih problema: srpski seljaci koristili su vrijeme nestabilnosti i nedovoljno efikasne vlasti da maltretiraju zemljoposjednike i otimaju njihovu zemlju, muslimanski zemljoposjednici tražili su način da zaštite svoje živote, a obični ljudi su gledali kako da prežive hladnu i gladnu zimu

Sabiha Gökçen bila je ostvarenje Atatürkovih snova o modernoj Turskoj, mlada, progresivna žena, nacionalna heroina, baš onakva kakva Turkinja u Atatürkovoj viziji treba biti, koju je uz sve to pratila i moćna ikonografija – kćerka “oca Turaka”, kćerka “neba”

Očajnička želja Amerike da prestolonasljednik Mohammad bin Salman politički preživi skandalozni akt bez presedana u savremenoj historiji, za koji je u krajnjoj liniji odgovoran po “komandnoj odgovornosti”, jeste sasvim razumljiva. Kao stožer oko koga je izgrađena cijela američka bliskoistočna politika, on je garant izdaje Palestinaca, garant provodivosti gnječenja Irana sankcijama i, na kraju, garant da “čudne” ideje o demokratiji neće uhvatiti korijena na Arabijskom poluostrvu

Koliko je god važno isticati značaj 25. novembra 1943. godine, ne smijemo izostaviti činjenice da to nije bio početak državnosti Bosne i Hercegovine, kako se u medijima često svjesno ili nesvjesno nastoji prikazati. Skrivene poruke u natpisima “sretan ti rođendan, domovino” pokazuju katkad lošu namjeru, ali najčešće neznanje i nerazumijevanje za koje ne smije biti opravdanja

Često čujemo poruke iz Republike Srpske protiv države Bosne i Hercegovine. Lokalne i entitetske vlasti negiraju državnost Bosne i Hercegovine, kao i značaj 25. novembra. Povratnici u srednje Podrinje, posebno mlađi, kažu da je to realnost koju nije lahko prihvatiti. Smatraju da Srebrenica kao simbol bošnjačkog stradanja ima izuzetan značaj za državu Bosnu i Hercegovinu. Povodom 25. novembra položi se cvijeće i prouči Fatiha u Memorijalnom centru Potočari, preživjele žrtve genocida prisjete se svojih voljenih kojih više nema

Ne mogu se dogovoriti ni o nazivu rata iz kojeg su jedva živu glavu iščupali, ni o tome koliko ih je agresora napadalo. Sve su svoje spremni u vatri kritike sagorjeti, pronalaziti pogreške u svom krivo napisanom zarezu, ali zato režu vene na glas žene ratnog zločinca i ljube ruke koje su blagosiljale klanje.

Razdoblje “stare Jugoslavije” pamti se po nasilju nad voljom i životima većine nacionalnih kolektiviteta, od kojih Crnogorci i Makedonci nisu ni priznavani nego su smatrani Srbima, a Bošnjaci samo muslimanima koji se trebaju “opredijeliti” i prikloniti Srbima ili Hrvatima. Sudionici “Prosvjetine” pres-konferencije i tu su poznatu činjenicu krivotvorili, govoreći da je ulazak vojvode Stepe Stepanovića u Mostar donio slobodu za “sva tri bh. naroda”. Nije vojvoda donio nikakvu slobodu. On se “nije miješao”! On je čuvao stražu

Baš kao što je i prije gotovo godinu haranga pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države sa suverenom vanjskom politikom, tako je i ova najnovija pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države s vlastitim kapacitetima za odbranu svojih granica i svog suvereniteta.

Enver Bijedić, predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a, i Mirsad Kukić imaju dogovor da ostane oko trećina rukovodstva u javnom sektoru. Dogovor je čvrst iako nisu razradili sve detalje. Tu bi problem mogli praviti ljudi iz DF-a i Naše stranke. Doduše, iz Naše stranke su malo umjereniji. Zašto Bijedić ima takav dogovor? Jednostavno, da bi se SDP osigurao da će buduća vlada funkcionirati, odnosno da će PDA dizati ruke ako počnu opstrukcije. Da se razumijemo, Kukić hoće više”