Čini se da mnogi musliman Islam (predanost), doživljavaju samo kroz Vjeru kroz obred, dok ostalo: Da ti bahne” nenajavljen, ne dodje u tačno vrijeme, (pa čak i nikako ne dodje, bez obrazloženja), zatim do krupnih životnih situacija, da olahko bez promišljanja, emotivno reagira (takve reakcije ovisno od situacije mogu stvari okrenuti mada su te emocije nerjetko vrlo iskrene poštene ali ljude koštaju), ili do onih sitnijih-koje opet dosta govore kao što je neuredno ostavljanje obuće u džamiji. To smo mi čudo jedno Imamo najbolji razumu najprihvatljiviji Zakon a mi svjesno mimo njega. Fali nam edeba, profinjavanja, odgojnog dobrušavanja, u svijesti, jer u protivno dajemo materijal drugima. Konkretno imamo džahila-neznalica koji ne izvršavaju farzove i ostale vjerske propise ,a za sebe kažu da su muslimani. Među takvima ima odgovornih obazrivih i učtivih ljudi. Takvi a nije ih malo kada kritikuju muslimane uvjek imaju uzrečicu po tipu: “Vidi ga ili vidi je ide u džamiju a vidi kako se nekulturno ponaša” ( posebno na javnom mjestu, ili da ne kažemo čini šta gore).Takvi nerjetko znaju reći neće da idu u džamiju zbog takavih i takvih osoba, (što je u bit netačno je zna se u imeko Koga se ide u Džamiju Musliman bi uvijek treba prednjačiti u svome lijepom ponašanju, bit odmjeren ne uzimati riječ drugome, poštovati red i protokol, biti uvijek uredan čist, kada treba rječit, i odmjeren, što nam nas ovavezuje Vjerozakon . Ne smijemo davati materijala drugima. Jer neka musliman uradi 99 odličnih stvari a stota bude loša drugi i drugačiji će uvijek prstom pokazivati u muslimane. Do takve situacije i inferiornosti su doveli sami muslimani, koje se opet pokušavaju pravdati ali to je druga tema.