Preostale stare kladuške džamije, bez obzira da li se u njima danas odvija ili ne odvija vjerski život, sjaje sjajem svoje lokalne, zavičajno-islamske arhitekture. Lijepe za oko, lijepe za dušu, one ostaju da u vremenima koja dolaze budu trajni izvor sevapa za sve njihove vakife, ali i vjerni svjedok postojanja bošnjačko-muslimanske kulture i graditeljske tradicije na krajnjem sjeverozapadnom dijelu bosanske zemlje
Mustafa želi postati poznati muzičar, Arslan želi zasnovati porodicu, a moći će tek kada nađe pristojan posao u Evropskoj uniji. Svoje želje i snove pronijeli su preko brojnih granica i država, a sada su na granici EU – preko granice ne mogu, a nazad nemaju kud. Sve što im je ostalo jeste molitva Bogu da On otvori puteve spasa
Husein tvrdi da su ga dobra djela nekoliko puta spasila od sigurne smrti: “Išao sam autobusom koji je počeo plesati po cesti. Šofer je otvorio vrata i rekao da iskače ko može. Dvojica su tada poginula, više ih je bilo ozlijeđenih. Prije nego što se autobus prevrnuo, ja sam iskočio i nije mi bilo ništa. To je bilo u Maloj Kladuši prije nego što ću ostati bez nogu. Drugi put bilo je ovo kad sam bio pod vozom. Tu su šanse da neko preživi manje od 1%. Smatram da me je u oba slučaja samo Bog dragi sačuvao. Bilo je još nekoliko sličnih situacija”
Prije rata je Velika Kladuša bila iznad bosanskohercegovačkog prosjeka, a 2013. godine pala je ispod tog prosjeka. Od 1998. do 2012. godine Velika Kladuša gubila je prosječno godišnje 80 zaposlenih, a u periodu od 2012. do 2016. godine čak 102 zaposlenih godišnje, ističe Ramo Hirkić
Emitiranje već prve epizode serijala Svi zločini Fikreta Abdića uzrokovalo je buru negodovanja sljedbenika Fikreta Abdića koji su udarili na RTV Unsko-sanskog kantona i njenog direktora Izana Mustafića. Mustafić je odbio prekinuti emitiranje serijala, zbog čega je u Skupštini USK “pao” izvještaj o radu RTV USK, što je najava za smjenu njenog rukovodstva i instaliranje Abdićevih igrača
Komentirajući dolazak osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića na mjesto načelnika Općine Velika Kladuša, Miljković kaže da je riječ o jednom od apsurda Bosne i Hercegovine, te dodaje da građani Velike Kladuše, patriote i ostali nisu krivi za takvu situaciju: “Kod nas se čovjeku osuđenom za ratne zločine uopće ne može osporiti da zasjedne na poziciju s koje opet može prouzrokovati neku nesreću”
U dva naselja kod Velike Kladuše žive Bejzada i Omer Miljković, djeca krajiških junaka, braće Huseina i Šabana Miljkovića; oboje su svjedočili ubistvu svojih očeva, heroja koji su krajiške muslimane sačuvali od pokolja u Drugom svjetskom ratu. U poznim godinama, Bejzada i Omer danas žive sami, skoro pa zaboravljeni od sviju, sa sjećanjima na očeve koja nikada ne blijede
Kako to da je Fikret Abdić, uprkos hipoteci koju nosi i starosti koja ga sve više pritišće, uspio ostvariti izbornu pobjedu? Naši sagovornici kažu da je odgovor vrlo jednostavan – pobjeda je ostvarena zahvaljujući prijeratnim rezultatima ovog istrošenog starca, čiji su kapaciteti već odavno potrošeni, a znanje i kompetencije zastarjele i prevaziđene. Za Stav su otkrili da nije istina da Fikreta Abdića u politici nije bilo 20 godina. Stranka DNZ je 1997. godine pobijedila na lokalnim izborima, a Abdić je godinama kroz tu stranku postavljao svoje ljude na različite funkcije i smjenjivao ih, sve dok nije došlo do raskola 2014. godine
Ekonomist, osuđenik za privredni kriminal, član Predsjedništva BiH, izdajnik, autonomaš, ratni zločinac. Sada i načelnik Općine. Sve je to Fikret Abdić, koji će, 21 godinu nakon što je morao bježati iz tog grada pred snagama 5. korpusa Armije BiH poslije sloma autonomije, sada biti načelnik Velike Kladuše
Kandidatura Fikreta Abdića vjerovatno će pomoći Laburističkoj stranci, ali će mnogo naštetiti gradu u koji se Abdić kune sve ove godine i kojem, u tom slučaju, prijeti još veća izolacija: “Treba biti realan i svjestan činjenice da je riječ o starijem čovjeku te osobi s ogromnom hipotekom naše nedavne prošlosti”
