fbpx

Veliki broj iznimno neprincipijelnih predizbornih sporazuma pojačavaju dojam da među Bošnjacima ne postoji patriotski blok koji bi zajednički radio na sprečavanju srpskih i hrvatskih secesionističkih tendencija.

Izjave Denisa Bećirovića poprilično su osvježavajuće za SDP-ove kandidate, koji, uz svojevremeni izuzetak Željka Komšića, redovno više vole pričati o jugonostalgiji ili budućnosti u “regionu” nego o suverenosti i odbrani Bosne i Hercegovine. No, da je Bećirovićev slučaj ili rijetki izuzetak ili predizborni trik, potrudio se pokazati njegov predsjednik Nermin Nikšić

Sada bi, dakle, ukoliko oni koji su u partiji ostali iza Lagumdžije nisu promijenili i stranačke principe koje je on proklamirao, SDP trebao imati kandidata Srbina za Predsjedništvo BiH.

Paralelni procesi u kojima, s jedne strane, stalno raste opasnost za državu i za bošnjački narod, dok s druge rastu bošnjačka politička iscjepkanost i usitnjavanje, te dolazi do gubitka političkog autoriteta i legitimiteta, ne slute na dobro

Ljevica na vlasti provodila bi svoju antibošnjačku (i antibosansku, iako se zaklinju u bosanstvo) kampanju u oblasti obrazovanja i kulture. Imena osnovnih i srednjih škola sasvim sigurno bila bi izmijenjena, bosanski jezik bio bi potisnut “zajedničkim” ili b/h/s), pitanje dviju škola pod jednim krovom bilo bi riješeno kao u Jajcu, uspostavom nastave po hrvatskom planu i programu, a bošnjačkoj književnosti zagubio bi se svaki trag u nastavnim planovima i programima. Kako možemo biti sigurni u takav scenarij? Veoma jednostavno: na svemu navedenom ljevica predano radi