Nekon pogibije oca i brata, hafiz Mirsad Mrahorović smiraj je pronašao u duhovnosti i mekamskoj muzici. Nesvakidašnji prirodni talent i osjećaj za melodiju nadomjestili su nepostojanje formalnog muzičkog obrazovanja. Kada je prvi put uzeo naj, odmah je uspio proizvesti zvuk, za šta je nekima potrebno i do pola godine vježbe. Iako nikada nije imao priliku formalno učiti sviranje naja, danas nastupa s ovim instrumentom te druge podučava njemu. Osim naja, hafiz svira klavijaturu i harmoniku, ali najviše vremena provodi uz turski saz i kanun, dva žičana instrumenta koji mu omogućavaju koračanje perivojima mekamske muzike. S ključem kanuna i saza hafiz otvara vrata svjetovima u kojima je govor suvišan, u kojima riječi ne znače, već jesu