fbpx

U osmanskoj arhitekturi potkupolne džamije predstavljaju njen najviši domet, a Husein-pašina džamija jedinstven je primjer potkupolne džamije tog doba. Džamija je restaurirana 2006. godine, čemu su prethodile dvije donatorske konferencije. Iza sebe Husein-paša ostavlja mnoge zadužbine, od kojih je najpoznatija džamija u Pljevljima. Po svojoj arhitekturi i unutrašnjoj dekoraciji, mnogi ovu džamiju porede s carskim i ona spada u značajnije objekte islamske arhitekture na ovim prostorima

Radi se o dominaciji stereotipa “Turčin”, zbog kojeg je jedan dio stanovništva bio osuđen da ispašta “krivicu” koja ne postoji, zbog nekog navodnog “istorijskog greha”. Prvo što su morali da urade jeste da dokažu da su to što jesu, a ne ono što drugi misle da su. Dakle, u Tursku su se zvanično selili “pripadnici turske nacionalne manjine”, a oni su uglavnom živjeli na području Kosova i Makedonije. Otuda su muslimani iz Sandžaka počeli odlaziti tamo jer su tako lakše dobijali “vasike” (vize za iseljavanje), uz zvaničnu potvrdu da su Turci

U diskusiji je preovladalo suglasje da se trenutno stanje treba mijenjati i da se prema nadležnima mora zauzeti konkretan stav, u smislu ne samo preispitivanja bošnjačke zastupljenosti u udžbenicima historije već i potrebe ispravljanja propusta i neistina, poput nacional-političkog filovanja ili jednostrano fašistoidnog aranžiranja historijskih (ne)istina

Sahat-kula u Podgorici izgrađena je 1667. godine i dio je vakufa Hadži Hafis-paše Osmanagića. Prije jednog stoljeća na nju je postavljen metalni krst. Uklonjen je prošle godine tokom restauracije koju je finansirala turska agencija TIKA, ali je u međuvremenu vraćen. Taj je čin izazvao buru reagiranja u crnogorskoj javnosti, ali i otvorio brojna pitanja o položaju Bošnjaka u toj državi i odnosu društva, medija i crnogorske države prema islamu uopće

“Pišem samo o onom što me obuzima, što me uzbuđuje. A mi živimo u takvom vremenu ubrzanog ritma i mnogih apsurdnih dešavanja koja nas ne mogu ostaviti ravnodušnim. Treba progovoriti. Treba zapisati. Treba ostaviti vidan i jasan trag zarad budućih generacija koje će neminovno doći. Nije Stvoritelj predao ključeve svijeta nečastivom; sačuvaj Bože”

Svakog iole samosvjesnog i upućenog pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, a pogotovo Bošnjaka, ima obuzeti gotovo čudno saživljen osjećaj gorčine i ponosa; gorčine – zbog svega što se dešavalo, kako se i zbog čega desilo u toj nam bliskoj prošlosti; ponosa – jer se nije pokleklo u vaktu kad su se pripadnicima bošnjačkog nacionalnog korpusa dešavali progoni, nepravde i zlo od strane jednog dijela nacionalistički ostrašćenih i fašistički ideologiziranih pripadnika većinskih naroda