Đukanović je sasvim otvoreno dao do znanja da je na građenju crnogorskog identiteta ostao još jedan važan korak, a to je “ispravljanje teške nepravde” učinjene na početku 20. stoljeća i ukidanje crnogorske autokefalne crkve. Poručio je da će predano raditi na obnovi crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne.
“Vođen je stenogram i detaljno ću govoriti, citiraću. Istina je da je njih peterica vodilo hajku protiv mene, ali sam istinom uspio da uzdrmam tih pet i da vide da nije lako s onim kome je čista savjest i nije ništa ukrao”, rekao je Vučić. On je rekao da je bio dogovor da sve ostane “u četiri zida” i da je mislio da samo u partijama ima “denuncijanata”.
A šta uopće predstavlja konsenzus nacionalne politike u Sandžaku? Prvu razinu predstavlja bošnjačka nacionalna politika koja se generira u Sarajevu, a možemo je ukratko svesti na očuvanje državotvornosti BiH, promoviranje ravnopravnosti na svakom pedlju teritorija BiH, razvijanje uvjeta za postizanje članstva u Evropskoj uniji i NATO paktu.
Ostaje još jedno pitanje: Ko bi mogao inicirati novi bošnjačko-sandžački nacionalni program? Prije svega, to su bošnjačke nacionalne stranke, na prvom mjestu najstarija i prva politička organizacija u novijoj povijesti, odnosno SDA Sandžaka. Tu je i Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i sve druge koje sebe vide na putu nacionalne borbe za ravnopravnost i jednakost.
Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.
Očito da Andrićevi kontakti s četnicima nisu bili nepoznanica za neke ugledne i utjecajne predstavnike nove vlasti poslije 1944. godine, a vjerovatno ni za njene represivne organe, oličene u Knoju i Ozni. Zbog čega se o svemu ovome nije govorilo i pisalo i zbog čega je ovo bila tabu tema u komunističkoj Jugoslaviji, pitanje je koje se može postaviti u istoj ravni s onim pitanjima o Andrićevim diplomatskim danima u nacističkoj Njemačkoj i njegovim susretima s Hitlerom i prisustvu pri potpisivanju Trojnog pakta.
Na osnovu kontakata s našim ljudima u Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Njemačkoj, mogu primijetiti da između novih generacija rođenih ovdje i naše domovine postoji jaka veza. Mnoga djeca, kao i moja, govore tečno bosanski jezik, odlaze redovno u posjetu nanama i dedama, daidžama, amidžama i tetkama. Rođaci dolaze njima ovamo u posjetu i sl. Navijaju za Bosnu i Hercegovinu u sportu. Kažu, iako su rođeni ovdje, idu ovdje u školu i imaju, uglavnom, društvo Šveđana, da su Bosanci, da su Bošnjaci
„I dalje ćemo insistirati na pitanjima usklađivanja nacionalne strukture u javnim ustanovama, kao i na procesuiranju zločina učinjenih u Sandžaku nad Bošnjacima. Bošnjački narod je pred velikim izazovima, ne samo u Sandžaku, i zbog toga ćemo i dati blagi prioritet statusnim pitanjima u narednom periodu“
Jedan džematlija mi je početkom ovog ramazana javio da se u našoj blizini pojavila zgrada na prodaju, ali da je riječ o crkvi. Otišao sam i moram priznati da sam, u momentu kad sam vidio objekt, zadrhtao od uzbuđenja. Sedam članova džematskog odbora otišlo je pogledati zgradu. Zaključili su da je to ono što traže i da je treba kupiti. Nas sedam složilo se da ćemo je kupiti makar došlo do toga da samo nas sedmero to mora otplatiti”
„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.
