fbpx

Svega četiri dana uoči ramazanskog bajrama, tačnije 21-og maja 2020.godine, bošnjačku zajednicu u Sjevernoj Americi i posebno Čikagu uznemirio je propagandni naslov srpskog portala Serbian Times sa naslovom: "SRPSKA PRAVDA U GRADU HILARI KLINTON: Katarina svojim školskim zadatkom iz američkih udžbenika izbrisala laži o Srbima kao ubicama i Tesli i Đokoviću kao - ratnim zločincima".

Radeći na formuliranju stavova buduće političke stranke, među ostalima, Alija Izetbegović istovremeno je sarađivao s prof. dr. Atifom Purivatrom, bivšim visokopozicioniranim pripadnikom Državne bezbjednosti i istraživačem djelovanja JMO i dr. Mehmeda Spahe na jednoj strani, i s dr. Halidom Čauševićem, doktorom prava i sinom čuvenog reisul-uleme Džemaludina ef. Čauševića na drugoj. Obojica su bili veoma “tvrdi” pregovarači, iskusni, obrazovani i nadasve jasni u vlastitim stavovima, različitih životnih puteva i opredjeljenja. Za Aliju su obojica bili pripadnici muslimanskog naroda i nosioci njegovih potreba i težnji. Alija mi je govorio da su mu oba bili veoma korisni, iako je kasnije dr. Čaušević bio kritičan u nekim javnim istupima u odnosu na Aliju. Tako je uvijek bilo s Bosnom, “tvrdo i u kost”

Politički pluralizam i parlamentarni demokratski sistem vlasti u Bosni i Hercegovini, koji su obnovljeni 1990. godine, nisu uspjeli spriječiti rat i stradanje tokom Agresije od 1992. do 1995. godine. Realne analize pokazuju da, s obzirom na prethodno stvorene odnose izvanbosanskih političkih faktora i opći historijski kontekst, to nije bilo ni moguće

U kontekstu raspada Jugoslavije i prijetnji koje su se nadvile nad Bosnu i Hercegovinu, posebno Bošnjake, važno je pojasniti proces nastanka Stranke demokratske akcije kao najznačajnijeg fenomena u redefiniranju bošnjačkog političkog bića. Komunistička politička elita u Bosni i Hercegovini teško je prihvatala promjenu koju je nakon pada Berlinskog zida pokrenuo proces nestanka socijalističkih naddržava. No promjena je bila nezaustavljiva

Neki od mojih prijatelja s kojim sam se svakodnevno družio počeli su me izbjegavati, valjda iz nekog straha da ne bi bili uvučeni u politiku, u sve te promjene, jer još nisu vjerovali da je vrijeme za promjene zaista došlo. Neki od onih koji su, pokazat će se uskoro, zauzeli dobre političke pozicije u okviru Stranke, pa i u okviru ovog društva, bili su tada isprepadani, a mene su izbjegavali. Među njima, i neki od mojih najbližih prijatelja, rođaka i kolega