fbpx

EUropska ljubav prema fer-pleju perfektno se ogleda u činjenici da je kampanja za turske vanredne izbore među turskom dijasporom dopuštena svima drugima osim predstavnicima vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP). Predstavnici Republikanske narodne partije (CHP), pro-PKK demokratske partije naroda (HDP) i Dobre partije (İP) veselo su se rastrčali po zemljama koje su proglasile embargo na tursko političko djelovanje na svom tlu

Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”

U čitavoj priči oko zaustavljanja kolone izbjeglica najtužniji detalj jeste zapravo to da je kolonu na Ivan-sedlo vratila policija iz Konjica. Policajci iz Konjica, dakle, bili su s druge strane tunela. Ako gledamo čisto formalno, policajci iz Konjica bili su savršeno profesionalni, izvršili su naredbu. Ali, ako gledamo logički, zašto bi policajac izvršio naredbu komesara koji nije komesar nego je neki policijski volonter koji nelegalno sjedi u kancelariji policijskog komesara

Trenutno pratimo dešavanja u procesu protiv generala Sakiba Mahmuljina, gdje opet svjedočimo sramnom prizoru da pojedini svjedoci tužilaštva, poput generala Fadila Hasanagića, bivšeg komandanta 35. divizije 3. korpusa ARBiH, pokušavaju odgovornost prebaciti na svog nadređenog Sakiba Mahmuljina, što je bilo upadljivo još tokom sudskog procesa protiv rahmetli generala Rasima Delića. Uz to, Hasanagić je jedno tvrdio za vrijeme haškog suđenja, a sada posve nedosljedno tvrdi drugo

Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.

Armin Hodžić, generalni sekretar Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH), završava studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te je jedan od politički najaktivnijih mladih ljudi među pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Za Stav govori o posljednjim turbulentnim događajima u SDAH te inicijativi da se ova stranka reformira te da se potaknu pozitivne promjene koje bi vratile Bošnjake na političku scenu u Hrvatskoj

Prvi i drugi slave zločince i onog i ovog rata, fašiste onog i ovog doba, međusobno se prozivajući za kolaboraciju i zločine. Treći, koje se iz tzv. građanskog bloka stranaka prozivaju za fašizam, obnavljaju partizanska groblja u Mostaru i čiste spomen-obilježja antifašizma u Sarajevu, jer ne zaboravimo da je JU Muzej “Alija Izetbegović” uz pomoć aktivista iz mladeži SDA i političkih predstavnika ustanova iz kantona pod kontrolom SDA pred 6. april očistila zapuštene Vrace. Rade ono što, recimo, ljevici i građanskim strankama nije palo napamet

Pitam se, dok sjedim u polumraku, tješi li me to otac tek tako, očinski, brižno, onako kao što se tješe djeca uplašena od mraka i nevidljivih utvara u njemu? Ili zna ono što ja ne znam, niti mogu znati, a što će tek uslijediti? Možda. Njemu su obznanjene tajne obaju svjetova

Ništa nije toliko neistinito kao jezik koji bježi od jezika. Taj se jezik sve više pretvara u pepeo, u pepeo nad našim glavama, taj jezik u kojem je sve buduće: buduća sreća, buduća bogatstva, buduća budućnost... Istiniti istraživači jezika, međutim, znaju da je u njemu živo i prošlo i sadašnje i buduće

Radončić je za pripadnost KOS-u optužio i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić, koji se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala”