fbpx

Izgubivši svoj intelektualni i duhovni integritet, podijeljena između slavne prošlosti i mizerne sadašnjosti, muslimanska društva niti su sačuvala tradiciju niti su uspjela u modernizaciji samih sebe na način pomirljiv s vlastitim kulturama i tradicijama. Kolonijalizam i kulturološki imperijalizam osigurali su da unutrašnje razlike u muslimanskom svijetu ometaju bilo kakvo veliko buđenje koje bi moglo izazvati i/ili poremetiti planove velikih sila o novom svjetskom poretku

Neko voli ekonomski ibadet: oroči veliku sumu, pa godišnji dobitak ili, kako se to već u halal kontekstu zove, podijeli sirotinji. Dobar na dunjaluku, dobar na ahiretu. Ima ljudi koji organiziraju humanitarne aktivnosti, dijele pakete, kupuju krave povratnicima, uče djecu itd. Ali za one koji nisu od tog posla, preostaje im čitanje kao jedna od mnogih solipsističkih varijanti “ibadeta”

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji

Dok sjedam, krajičkom oka spazih da dva stola iza mene, skamenjenog pogleda i usukan u sebe, sjedi lik poznat mi pod nadimkom Bili: šizofrenik, narkoman, grebator i nasilnik, jedan od brojnih takvih u ovom zaista temeljito unesrećenom gradu. Niko mu ništa ne može. Napravi izgred, policija ga privede, pa sprovede u ludaru. Ondje ga zadrže neko vrijeme, tretiraju agresivnom terapijom, dovedu u kakav-takav red, otpuste iz bolnice, a Bili ponovo isto

Kao ko zna koliko puta dotad, uđoh u mali sokak. Nasred sokaka stoji sjena s nečim opasno podignutim iznad glave. Stoji kao da me čeka. Lik poput onog u anegdoti: obrve do brkova, brkovi do brade, brada do pupka, a u ruci... Ne znam znam li ga, a on se najednom preobrazi i umekša kao da me poznaje

A, znate li da ova genocidna dijalektologija ima kapacitet mnogo širih razmjera i da, recimo, granice genocidne tvorevine Republike Srpske uglavnom idu linijom rasprostranjenosti progresivnog i novoštokavskog istočnohercegovačkog dijalekta – kako je označen na jednoj od srpskih dijalektoloških karti (kao “dijalekta srpskog jezika ijekavskog izgovora”)? Svi štokavci Srbi, kao druga varijanta one Srbi svi i svuda

Ako građani, odnosno ispitanici, najmanje vjeruju političarima, a medije zbog “uočavanja” njihovih “veza” s politikom skidaju s prve pozicije kad je povjerenje u pitanju, onda je nedvojbeno da krivca za gubitak prve pozicije treba tražiti ne samo u politici nego i u samim medijima, odnosno “logici” na kojoj su koncipirali vlastito djelovanje

Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice. Tako im vježba pisanje i podiže svijest o dobru i zlu. Ko bude imao više dobrih djela, dobit će kućicu za barbike. Ko bude imao više loših, nema napolje nekoliko dana i čuva Omera dok mama bude sterala veš. Nad procesom će bdjeti sveprisutno oko moje žene, tog plemenitog meleka pisara