fbpx

Čitanjem optužnice pred Sudom BiH nastavljeno je suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću za zločin u sarajevskom Velikom parku. Dvije su osobe još uvijek osumnjičene, riječ je o Nedžadu Herendi i Edvinu Jusiću, koji se nalaze u inostranstvu. Stav donosi detalje o tome kako je bivši tužilac Tužilaštva BiH Phillip Alcock navodio svjedoke da za ovaj zločin optuže Dragana Vikića

Petog aprila u sarajevskom Kamernom teatru bit će promovirana knjiga Rat je mrtav, živio rat čuvenog britanskog novinara Eda Vulliamyja. Pod podnaslovom Bosna: Svođenje računa Vulliamy, koji je u ljeto 1992. godine svijetu otkrio prijedorske logore smrti, u svojoj novoj knjizi piše o tim danima. Rat je mrtav, živio rat s engleskog jezika prevela je Senada Kreso. Izdavač je sarajevska kuća “Buybook” u svom programu Biblioteka “Memorija”. Stav u tri nastavka prenosi dijelove Vulliamyjeve knjige

U pripremi agresije i napada na Sarajevo formirana je komanda vojnog okruga grada i deset vojnih odsjeka za svaku gradsku općinu, a za komandanta je postavljen pukovnik Obrad Popović. Novim Zakonom sekretarijati za Narodnu odbranu trebali su poslove regrutacije, mobilizacije i vojnu dokumentaciju predati novoformiranim vojno-teritorijalnim organima, što bi predstavljalo, kako primjećuje Halilbegović, vezanje omče oko vrata Bosni i Hercegovini

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je reprezentaciju Gibraltara, sačinjenu od igrača koji većinom nisu profesionalni fudbaleri. Ova simpatična država ima površinu od 6,8 kvadratna kilometra, na kojima živi 29.286 stanovnika, otprilike koliko i u Bosanskoj Krupi. Usporedbe radi, teritorijalno najmanja općina u Bosni i Hercegovini jeste Novo Sarajevo, s površinom 9,9 kilometara kvadratnih. Gibraltar je jedna od najgušće naseljenih zemalja, s 4.307 stanovnika po kilometru kvadratnom. Ima i jednu od najmanjih granica. Graniči samo sa Španijom i ta je granica duga samo 1.200 metara

Izvještaj Komiteta za vanjske poslove donjeg doma britanskog parlamenta o tursko-britanskim odnosima, objavljen 25. marta, štivo je koje odražava nerazumijevanje turske političke stvarnosti. Kada se pročitaju izvještaj i prateći materijal, jasno je da se do izvještaja došlo tendencioznom selekcijom, pa ocjena (i osuda) izvještaja od strane turskog ministra za EU Ömera Çelika da je izvještaj jednostran dođe kao veoma umjerena

Mi, porodice nestalih, još uvijek tragamo za nekoliko stotina naših najmilijih, između ostalog, nestalih i u logoru Omarska. Teoretski je moguće da su svuda oko nas, u šta mi imamo pravo sumnjati. Morate naći načina da se nosite s našim gnušanjem da vi i dalje koristite prostorije u kojima je mučeno hiljade ljudi. Kako u objektu koji koristite kao administrativni prostor, u dvorištu između objekata, te u velikom hangaru

Sramotno je da “ArcelorMittal” još nije ispunio obećanje i bar od Bijele kuće napravio mali muzej, tako da svako ko obiđe logor Omarska ne gleda u okrečene zidove i osušeno cvijeće ostalo od prošlih posjeta. I dok god se to ne učini, neka se naviknu na javne prozivke, kao što smo mi navikli na njihovu bezobzirnu ćutnju, a ponekad i laži. Očito je da “Mittal” više ne zna kud bi s pitanjem Omarske. Ova firma nije kriva za postojanje logora 1992., ali bi bilo vrijeme da se prema objektima koje koristi konačno počne drugačije odnositi. Ako ništa, zbog vlastite reputacije